U 54. godini života napustila nas je Davorka Ručević Kasandra, zvijezda hrvatske dance glazbene scene. U nedavnom intervjuu kazala je kako je imala endometriozu te da nije mogla hodati.
Posljednji je put u javnosti viđena 2007. na rođendanskoj proslavi bivšeg glazbenog menadžera, Vladimira Mihaljeka. Osim što će biti upamćena po svevremenskim hitovima, svom ekscentričnom i impozantnom izgledu, mnogi će je pamtiti po karizmi i dobroti kojom je zračila.
Mnogi Kasandrini suradnici, kolege i prijatelji ostali su zatečeni ovom viješču, a neki od njih su njen izvršni producent, Borivoj Vincetić; direktor Hrvatske diskografske udruge Hrvoje Markulj, te novinarka Danijela Ana Morić, dugogodišnja Kasandrina prijateljica, s kojima smo razgovarali.
Siniša Glumičić, Davor Daga Devčić i Borivoj Vincetić činili su davne 1983. zagrebački kultni funk&soul bend Tango. No, osim što je svirao, Vincetić je u to vrijeme bio i glazbeni producent Ivani Banfić, I Bee. Mihaljek je tada upravljao Cro dance scenom i odredio da Vincetić Kasandri postane izvršni producent.
"Puno smo surađivali. Mihaljek je mene koji sam se tada bavio s I Bee i još nekim izvođačima, odlučio angažirati kao Kasandrinog izvršnog producenta za nastupe. Prošli smo Hrvatsku uzduž i poprijeko i jako smo se sprijateljili. Ona je bila toliko predobra osoba da je to odskakalo od svih ostalih iz tog našeg okruženja, te jedne scene. Stršala je po dobroti u svakom pogledu. Posebna na svoj način. U ono vrijeme bila je posebna po onim mjerilima, a bila bi i danas po nekim drugim da se nastavila time baviti, ali nažalost nije", otkrio nam je Vincetić.
Nije imala želudac za podnositi neke stvari koje su se počele događati
Na pitanje o Kasandrinom povlačenju sa scene, koje je do dandanas ostalo obavijeno velom tajni, Vincetić kaže: "Neki su se snašli. Ta cijela priča je počela padati, da sad ne kažemo zbog koga i zašto, to ju je istisnulo sa scene jer je bilo - prepopularno. Onda neki drugi nisu mogli raditi onoliko koliko su mislili da treba. S te cijele scene neki su se ljudi snašli i počeli su raditi drugu glazbu, a neki se nisu htjeli snaći.
Ja sam prestao u toj mjeri intenzivno raditi glazbu kao u to vrijeme. Svatko od nas je na neki način izašao iz toga. Neki su ostali, međutim ona nije. Nije se htjela baviti niti drugim stilovima, povukla se. Nije imala želudac za podnositi neke stvari koje su se počele događati. Nju kao osobu to više nije moglo natjerati da se javno pokazuje i da javno ide za nečim drugim i onda je to zamrlo sve skupa".
Više nije željela razgovarati o glazbi
Otkiva nam i kako Kasandra, dugo godina nakon toga, nije htjela razgovarati o glazbi.
"Dugo se vremena nismo čuli. Komunicirali smo preko Facebooka. Komentirali si povremeno neke stvari, ali glazba nikad nije bila tema i to sam ja davno shvatio, da ona ne želi o tome razgovarati i to sam poštivao. Njoj je sigurno bilo i teško što se više ne bavi onim čime se bavila. Naši razgovori više su bili neke svakodnevne teme, lajkali smo si slike pasa, ali nikada nismo pričali o glazbi", priznao je.
Značaj Kasandre za hrvatsku glazbenu dance scenu devedesetih nesporan je, a to nam potvrđuje i Vincetić.
"Libio sam se uvijek ikakve usporedbe, osim jedne. Naša dance scena je produkcijski tih devedesetih bila uz bok onome što se tada događalo vani. Mislim da smo svi mi koji smo se time bavili disali kao jedan. Svi smo imali istu mantru, a to je da to mora zvučati svjetski. I zvučalo je svjetski. Za Kasandru mogu reći samo jedno: to je bila izuzetno dobra osoba. To su svi znali. To je bila osoba koja te nikada u životu neće povrijediti. Neće ti reći ništa ružno. Neće napraviti nešto ružno, za razliku od, nažalost, nekih drugih. Teško je izdvajati tko je bio najbolji. Imam ogromno poštovanje prema svima njima pa ne bih izdvajao nikog od njih jer znam s kolikim su veseljem svi radili i koliko se ulagalo u sebe, što je danas potpuno nezamislivo", priznao je duboko uzdišući.
Direktor Hrvatske diskografske udruge Hrvoje Markulj u vrijeme kada je upoznao Kasandru radio je u izdavačkoj kući Orfej, koju je 2002. otkupila diskografska kuća Campus, čiji je vlasnik Miroslav Škoro.
"Mihaljek je često znao kanalizirati svoje izvođače prema Orfeju jer smo mi bili vrlo fleksibilna i vrlo otvorena etiketa u okviru HRT-a. Vrlo brzo smo se dogovorili. Za nju je cijelu produkciju radio Krešo Klemenčić. Bio je to sjajan album. Snimali smo ga u studiju Krešimir. Bila je sjajna, vedra osoba, sjajnog raspona glasa. Odlično je pjevala. Za mene je to bilo ugodno iznenađenje, ta njezina profesionalnost", započinje Markulj.
Nikada nije htjela putovati tramvajem, uvijek je birala taksi
Markulj nam otkriva kako je njihova kolegijalnost ubrzo postala jedno veliko prijateljstvo.
"Bila je i izrazito atraktivna. Imali smo zgodan, prijateljski odnos. Bila je izrazito visoka, pritom je još nosila i štikle. Imala je s tim štiklama preko dva metra. Kad bi se ona dotjerala i dolazila u Džemanovu, u redakciju, uvijek je išla taksijem. Molila me da je otpratim do Mesničke, do taksija. Rekao sam: 'Naravno, otpratit ću te, ali samo ako me zagrliš', jer ja nisam nizak čovjek, ali u odnosu na njezina dva metra, na štikle i atraktivnost, bio sam nizak. Na taj smo se način zgodno šalili. Imali smo prijateljsku i zgodnu relaciju. Nije to bio samo odnos izvođač-diskograf, baš je bilo pristojno, zgodno, duhovito. Jednom prigodom sam bio doma kod nje na nekoj kavi, naprosto da se ona ne mora uređivati i dotjerivati. Nikada vani nije išla, a da se nije dotjerala. Stanovala je na Bukovačkoj, to mi je, takoreći bilo u kvartu", otkriva Markulj.
Hrvoje Markulj otkrio nam je kako su se zadnji put čuli prije nešto manje od godinu dana. Tom su se prilikom dopisivali preko Facebooka te se prisjetili glazbene suradnje, a Kasandri je bilo vrlo drago da se Markulj toga još uvijek sjeća.
Za nastavak glazbene karijere nedostajala joj je prodornost
Prema Markulju, ono što je Kasandri nedostajalo za nastavak glazbene karijere bila je prodornost koja graniči s "agresivnošću" koja je potrebna svima koji žele uspjeti u glazbi.
"Uistinu je voljela glazbu. Nju je, vjerojatno, hendikepirala ta bolest za koju mi nismo znali. To je bio jedan limit i vjerojatno joj je za nastavak karijere bio potreban autor. S danceom je ona zapravo završila svoju karijeru. Mislim da je u njoj bio veliki potencijal, ali u sebi, nažalost, nije imala neku prodornost, na granici agresivnosti. Ako čovjek hoće raditi karijeru, to čovjek mora imati. Njoj je falilo i to što se i sam Mihaljek povukao iz posla, u njega je imala ogromno povjerenje. Sjećam se da je i sa Škugorom surađivala, ali povremeno. Bila je tu nužna neka duža suradnja. Bila je blage naravi, vedra, vesela", govori nam Markulj.
Osim endometrioze, borila se i s lošim vidom, no i dalje se nikada nije žalila
"Ni ja čak nisam znao da je imala bolest koja ju je, nažalost, na kraju koštala života. Nikad se nije žalila na svoje stanje, a očito da je patila. Jako je malo izlazila van. Nisam je nikada vidio na tim društvenim događanjima, a ja sam jako puno izlazio, s obzirom na svoju profesiju,"
Iako je nije mogao usporediti ni s kim na stranoj sceni, za Kasandru je Markulj rekao kako je bila sam vrh domaće scene.
Ono što je spojilo našu treću sugovornicu i Davorku Ručević bilo je upravo novinarstvo. Naime, Danijela Ana Morić bila je novinarka Večernjeg lista kojoj je Kasandra desedesetih dala najviše intervjua. Danijela je, također, bila i glazbenica pa su često znale zajedno i svirati te su ubrzo postale i jako dobre prijateljice.
"Nas je spojilo novinarstvo. Radila sam tada u Večernjem listu na kojem smo pratili domaću dance scenu, a većinu intervjua s njom sam ja odradila. Zajedno smo i nastupale. Imala sam ženski bend Nikad dosta pa nas je često pratila i podržavala. Zajedno smo nastupali i na skupnim koncertima devedesetih, Đoserovom memorijalu itd. Kada sam joj prvi put prišla sa mnom je bio fotoreporter Ivan Vinković, koji je s njom bio dobar već tada. Bio je to klub na Krugama koji danas više ne postoji. Na tom mjestu su danas izgrađene zgrade. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna kao i ja, bila je prava umjetnička duša. Uvijek je bila osobita i neponovljiva, izrazito dobra duša i velika emotivka. Po tome ću je zauvijek pamtiti", sjetno se prisjetila Danijela.
Toliko su se sprijateljile da su intervjue radile kod Kasandre u kući
Danijela nam priča kako ju je Kasandra odmah osvojila riječima: "Joooj, imaš istu frizuru kao ja. Sličiš na mene", na što joj je ona odgovorila: "Da bar sličim na tebe"! Odmah su kliknule pa je Danijela često s njom išla i na njezine nastupe.
"Bila je impozantna s tom visinom, izgledom i dubokim glasom. Stvarno je bila posebna, upečatljiva i karizmatična, a izrazito ženstvena i senzualna. Ona vam je mene toliko zavoljela da više nismo radile intervjue u nekim kafićima, nego sam kod nje došla doma", dodaje.
Otkriva nam i kako je Kasandra uvijek željela graditi svoj jedinstven stil, ugledajući se na Madonnu i Josipu Lisac, no ne kopirajući nikoga.
"Posljednje što mi je rekla bilo je: 'Danči, svi su se udali za neke producente, skladatelje, glazbenike, a ja i ti ništa', na što sam joj rekla: 'Kako ne? Ja imam glazbenika', a ona će: 'Hajde, brzo! Hvataj zadnji vlak".
'Njezin dom je bio takav da nikada ne biste rekli da tu živi neka zvijezda'
I sami smo se začudili kada nam je Danijela počela opisivati izgled Kasandrina stana: "Preko cijelog zida u svojoj sobi naslikala je lice žene. Živjela je na katu, a njezina majka je živjela ispod. Nikad ne biste rekli da je tu živjela neka zvijezda. Normalan namještaj, vrlo jednostavan, ali je imala puno otkačenih detalja. Perje, lampe, mucaste deke, otkačeni jastučići, lampe, svijeće… Osebujna je bila. Voljela je biti posebna i drugačija. Imala je razne perike - imala je crnu i plavu, a njezina prirodna kosa bila je kestenjasta. U to vrijeme uzor su joj bile Madonna i Josipa Lisac, no nikoga nije htjela kopirati. Sate je provodila u šminkanju i lickanju, uživala je u tome. Nije joj nikada bio potreban šminker".
Bino Uršić i Kasandra bili su superpar u školi
Potkraj osamdesetih bila je u vezi s Albinom Uršićem, autorom i izvršnim producentom TV serije "Dnevnik velikog Perice".
"Oni su bili pojave. Svi bismo u školi gledali u njih. Bili su puno stariji od nas, ali baš su bili face", otkrila nam je Danijela upućujući nas na fotografiju s kraja osamdesetih na kojoj su između ostalih - i Bino i Kasandra.
Daljnji koraci vodili su nas i na blog Stražarni lopov, u kojem su, kako i sami podnaslov kaže, opisane "izgubljene generacije i odrastanje u državi sa šest republika".
U jednom od tekstova opisana je i jedna večer u Kasandrinoj kući na zagrebačkom Bukovcu, no ono što nas je najviše zaintrigiralo jest sam kraj blog posta u kojem autor kaže:
"Desetak godina kasnije Davorka je kao Kasandra izdala solo album i postala poznata hrvatska dance zvijezda. Kompletan marketing koji ju je tada pratio, bio je fokusiran isključivo na njen izgled, tako da je nažalost njen izniman glas ostao u drugom planu. Umjesto da zasluženo postane jedna od najcjenjenijih pjevačica na ovim prostorima, izgubila se u zadimljenim dance klubovima, okužena publikom koja slini nad njenim atraktivnim izgledom i kojoj je u biti svejedno pjeva li uopće ili samo stoji na pozornici.
Našla se zatočena u slici koja je nije prikazivala onakvom kakva je u stvari bila. Jednostavna i dobra djevojka, rekli bi svi koji su je znali. Samo je krv na rubu okvira bila stvarna. Potkraj devedesetih Davorka se povukla sa scene. Od tada živi povučeno i ne pojavljuje se u javnosti. Ne bih zalazio u njenu privatnost, a pogotovo ne želim spominjati sve priče koje su se pojavile u medijima zadnjih godina. Nadam se samo da će se jednog dana prozori na Bukovcu ponovo otvoriti, da će Davorka snimiti jedan dobar jazz album i konačno zauzeti ono mjesto na sceni koje svojim glasom svakako zaslužuje".
'Dogovarale smo se za kavu. Da smo je barem uspjele popiti'
I sama Danijela godinama je pokušavala doći do Kasandre: "Nakon što se povukla iz javnosti, godinama sam pokušavala doći do nje što profesionalno, što privatno. Kad mi se javila bila sam presretna. Pitala me 'Di si, rokerice s naušnicama? Imaš li još uvijek one naušnice koje si sama napravila od konzerve Coca-Cole?'. Zadnji put smo pričale u ožujku ove godine. Nije joj se svidio intervju koji je dala i dogovarale smo se za kavu. Da smo je barem uspjele popiti".