Iza Nikoline Ristović turbulentna je 2021. godina. Bilo je tu svega, od neispravnih ventilacija zbog kojih je curio ugljični monoksid u zagrebačkome stanu u kojem je boravila s kćeri Unom Sofijom sve do ukradenog i zatim vraćenog automobila.
Nadovezali su se na to i neki bolni događaji o kojima nije željela razgovarati, prenosi Story.
"Pokušavam sve te događaje ostaviti iza sebe i dosta sam uspješna u tome, ali svako me malo netko na to podsjeti. S druge strane, princip koji je dio mog habitusa, a ne naučena vještina, jest da se svih nemilih događaja itekako sjećam, ali procesuiram ih kao da su se dogodili nekom drugome bez prevelikog emotivnog angažmana ili s emotivnim odmakom.
No, dobro smo. Čim mogu izdržati ozbiljan kondicijski trening, mogu reći da sam opet ona stara. Lako za sve kada čovjek preživi, život ide dalje i moramo učiti. I drugi moraju učiti iz svega ovoga. A ja sam cijeloj regiji održala dobru pokaznu vježbu o sigurnosti", kazala je u uvodu.
Ipak, bilo je i lijepih stvari, a sa suprugom je kupila kuću u zagrebačkoj podsljemenskoj sezoni.
"Mama bi previše partijala u Beogradu pa bi Una Sofija loše podnosila školu. Istina je da je Zagreb, koliko god volim Beograd, a zaista ga volim, mirnija, manja i jednostavnija sredina za odgoj djeteta i praćenje njegovih izvanškolskih aktivnosti.
Beograd je uvijek i moj i Unin grad, tamo imamo baku i djeda koje volimo i seku koju obožavamo", prokomentirala je Ristović i otkrila što je to u glavnome gradu Srbije oduševljava:
"Moji ljudi. Za njih mi i ne treba posebno mjesto, samo da se susretnemo i umiremo od smijeha".
No, zato je i njezin suprug Vidoje Ristović, inače povjesničar umjetnosti, pronašao i neke stvari koje njega vesele u Zagrebu.
"Štošta mu se sviđa. Primjerice, ne propušta odlazak na Britanac nedjeljom."
Jedna od tema razgovora za Story bile su i operacije. Odgovorila je ljute li je komentari na društvenim mrežama i prozivke zbog navodnih posjeta plastičnom kirurgu.
"Ljuti me licemjerni toksični pozitivizam. Nisam gonič fabricirane instagramske popularnosti i samim time ne moram se nikome opravdavati. Moj je profil isključivo moja ‘prćija’, promatra li me netko i komentira na ovaj ili onaj način, nije me briga.
Stvorena je jako opasna klima u kojoj svako javno iznošenje mišljenja, a svako je javno jer živimo u eri neograničenih sloboda na internetu, služi isključivo jačanju networkinga. Nema nikakve standardizacije, dobro i loše postoje samo ako su univerzalno proglašeni takvima, međutim ako izrazite neslaganje s univerzalnim, proglase vas bijednim povrijeđenim mrziteljem.
Samo ću reći: činjenica da ližete oltare ne znači da ste dobar čovjek, niti lice bez bora mrštilica znači da ste jednom godišnje na operacijskom stolu. A i ne kažem da je to loše. Puno je gore biti zao nego operiran. Ako ikada osjetim potrebu za tim, učinit ću što me veseli, kao i gomila onih koji me, kako kažete, kritiziraju, a redovito to i sami čine.
Vjerujte zakonu velikih brojeva, ovoliko ordinacija estetske kirurgije i medicine ne posluje od nekoliko desetaka prozvanih, nego od svih onih koji ih prozivaju. Da se vratimo na početak priče, živcira me licemjerje."
"Odgojena sam u uvjerenju da osoba koja diže spomenik sebi zapravo prikriva svoju nemoć. Odjedanput su svi toliko važni da imaju potrebu imati svoj hashtag. Društvene mreže su toksično-entuzijastični univerzum pojedinaca koji vjeruju u svoju važnost i misiju širenja dobre energije. Eto, sada ću biti proglašena hejterom jer se usuđujem reći nešto protiv ustaljenog obrasca ponašanja", prokomentirala je temu i otkrila na što je ranjiva:
"Ako netko zlostavlja nemoćnog ili slabijeg, dijete ili životinju, ako nekom slabijem nanosi štetu. I rastužuje me tuđa patnja, pogotovo u situaciji kada sam nemoćna i ne mogu utjecati na situaciju", zaključila je Ristović.
