Pjevačica Anđa Marić (46) ne skriva koliko je iznenađena što je mnogima postala inspiracija, te kaže kako su i nju su samu mnogi inspirirali pa misli kako to i je smisao života.
'Sami se rađamo i sami umiremo'
"Jako sam sretna i ako svojim radom te disanjem mogu nekog nadahnuti da se zauzme za sebe", dodala je Anđa prilikom gostovanja u HRT-ovoj emisiji.
Naime, prije deset godina sve je izgledalo idilično, a ljudi su je zapamtili po njezinim stavovima, ljepoti, po načinu na koji hoda. I onda najednom šok. Pojavila se jedna dijagnoza s kojom se mnogi ne bi mogli nositi - multiple skleroza.
"Sada me isto pamte po tome kako hodam. Imaju raširene ruke i pitaju: Gospođo, treba li vam pomoć?", kaže Anđa te otkriva tko joj je bio inspiracija da se ne preda u tim teškim trenucima.
"Godinama sam bila sama tu za sebe. Kada ostaneš tako neomogućen, spriječi te tijelo u svemu. Godinama sam se osjećala kao u zatvoru. Kao da živim u svom tijelu, a kao da je moju marionetu pustio lutkar. Željela sam da se ruka digne, a ona ne ide. Isto kao i noga", dodala je Anđa.
Nakon prirodnog očaja i plakanja, kaže, primijetila je da ako nema sebe nema niti nikog drugog.
"Sami se rađamo i sami umiremo. Vjerovala sam u sebe onda kada nitko drugi nije. Moji najbliži su gledali i mislili: 'Jadna ona sada je još i pošandrcala'. Vjerovala sam da ću hodati, da je sve samo privremeno", govori pa spominje i predrasude.
"Bilo je predrasuda. Jako je teško biti javna osoba s nekom velikom dijagnozom. U kolektivnoj svijesti jest da je multipla skleroza neizlječiva. Kada bi se ja tako trudila, znali su mi govoriti da to nema smisla", zaključila je.
Nakon svega što ju je snašlo u životu, počela je sve cijeniti:
"Ona je moja najveća učiteljica. Sada život volim više nego ikada. I sebe volim više, ponosna sam na sebe. Mislim da je ovo najbolje što mi se dogodilo i ovo je samo početak", rekla je za kraj Anđa.