Istarski bard i jedan od najpopularnijih izvođača ovih prostora, Alen Vitasović, za ovogodišnji je Dan žena pripremio novi singl. Riječ je o pjesmi “U dušu”, trećoj Alenovoj kolaboraciji s producentom Marcom Grabberom i skladateljem Ivanom Arnoldom, s kojima je raspametio fanove prijašnjim singlovima, hitom “Ili si ili nisi” te pandemijskom himnom “Oštarije su mi zaprli”, koja nam tijekom lockdowna mjesecima nije izlazila iz glave. Povodom nove pjesme, a ususret zagrebačkog nastupa u klubu Sax, razgovarali smo s Alenom i doznali kome sve, kroz novu pjesmu, želi poslati poruke i kakvog su one sadržaja. Vratili smo se i malo u prošlost i prisjetili Alenovih početaka. Što bi promijenio da počinje ispočetka, ima li želju surađivati s mladim izvođačima s hrvatske glazbene scene te koje bi odluke donio da postane političar, saznajte u nastavku.
NET.HR: Unazad dvije godine, od samog početka pandemije, često ste progovarali o katastrofalnom stanju u kojem su se zatekli hrvatski glazbenici koji žive isključivo od glazbe. U lovačkom domu Boduleri, pored Vaših rodnih Orbanića, snimili ste spot za pjesmu 'U dušu', koja je svojevrsna introspekcija Vas i Vaših izjava. Da ova pjesma može doći samo do jedne osobe, a da je Vi imate priliku birati, do koga biste voljeli da dođe?
ALEN: Nije u pitanju samo jedna osoba, već niz osoba koje su bile više ili manje bitne u mom dosadašnjem burnom životu, u kojem sam centar bio ja. Mnogo je tih osoba negdje nestalo. Ako se fokusiram na zadnje dvije i pol godine, otkrio sam koliko je kod nas umjetnost i konkretno, vrsta umjetnosti kojom se ja bavim nebitna ovom narodu i koliko se ne poštuje naš rad, odricanja, trud i obrazovanje.
Ostavljeni smo na milost i nemilost sami sebi. Zatvorili su nam radna mjesta i to ne samo glazbenicima, nego čitavoj umjetničkoj industriji. Ostavili smo bez osnovnih prihoda za naš život i naše obitelji bez zdravstvene zaštite. Govorim o profesionalcima kao što sam ja, koji sam na pozornici preko 40 godina i odjednom sam ostao bez svega.
Ma ne treba nam glazba! Radio mora biti bez glazbe, kao i TV! Samo vijesti o koroni, Ukrajini, crnilu i žutilu. :)
Nedostatak publike i načina života na koji smo navikli je zapravo najteže od svega.
Financijski su neki i uštedjeli, uložili u nešto sasvim drugo. Neki beru krumpire. Ja u ovim godinama van pozornice ne mogu ništa jer sam na pozornici rođen i na njoj ću, nadam se, i umrijeti.
Ispalo je da ja nešto jadikujem, premda vidimo što nam već trideset godina rade u ovoj feudalnoj državi. Nema srednje klase, nema posla, kulture, obrazovanja, zdravstvo i znanost na nuli. Mirovine su smiješne i sramotne. Srednje klase nema, već samo mali dio korumpiranih zlih lopova vlada našim novcem. Zato sam malo pukao. Ne samo ja, iako mnogi šute jer “bit će bolje”. Govorio sam o tome koliko je sve ovo utjecalo na međuljudske odnose pa tako i na moj privatni i poslovni život.
NET.HR: Za Večernji ste list izjavili: ‘Žao mi je djece. Moja kćer prije nekoliko je dana napunila 18 godina, i koju budućnost ima? Nekome je možda u interesu da uništi čovječanstvo. Možda neke korporacije, Bill Gates ili neki drugi moćnici... Ja sam ionako drugom dijelu života, ali mi je žao te djece pred kojima je život, a nemaju nikakvu perspektivu’. Mislite li da će s vremenom doći do još većeg odljeva mozgova u inozemstvo? Što uopće može zadržati mlade osobe u velikim gradovima, kamoli u ruralnim sredinama?
ALEN: U ovoj su situaciji naša djeca najveći gubitnici, a to će se tek pokazati s vremenom. Tri godine nisu bili u školi, u svojoj klupi s prijateljima. Idu vani raditi i idu van većinom pametni, a ovdje ostaju oni koji nisu dobri za nigdje i koji glasaju za ove koji su svi isti - u kravatama, limuzinama i vilama koje su dobili od nas. Redovito idu i u crkvu kojoj je isto cilj zatupiti narod, sve zbog svog interesa. Govorim o brojnoj djeci, ne samo svojoj. Moja kćer sa zavidnom stručnom spremom traži posao već dvije godine.
Ne ništa raditi, biti lukav, lopov, pohlepan, muljator, imati bijesni auto koje je kupio tata. Nema poštenja i skromnosti. Ne druže se uopće. Stalno su na mobitelima. Ne vode ljubav, nema ni romantike.
NET.HR: Izjavili ste jednom prilikom i kako je devedesetih u Hrvatskoj zapravo započeo val ‘loše glazbe’. Kako biste onda nazvali val glazbe koji nastaje danas?
ALEN: Loše i dobre glazbe uvijek je bilo i bit će. Meni je danas glazba lošija jer sam valjda odgojen u nekim drugim stilovima. Trenutno se, od naših izvođača, ne mogu sjetiti nikoga koga bih slušao, ali to je moj problem, recimo. Normalno, ima ih dobrih. Kolege se trude, iako im nije lako.
NET.HR: Što je danas najvažnije za glazbenike - imati radio-postaje, preglede na YouTubeu i ostalim servisima ili imati koncerte?
ALEN: Meni su koncerti najvažniji. Taj kontakt s publikom, komunikacija. Usrećiti nekog svojom glazbom ili nekom sitnicom. Na radiju se puštaju većinom isti izvođači koji razno raznim igricama to uspijevaju. Ja to ne znam. Pokušavam da moja glazba sama dopre do slušatelja. YouTube je mali simpatični prikaz popularnosti, iako to po meni nije pravi prikaz, osobito ne kvalitetne glazbe.
NET.HR: Da sutra postanete premijer, koje biste tri odluke prve donijeli?
ALEN: Kao prvo, nisam za politiku jer sam pošten. Odluke koje bih donio tiču se samog sabora, nedolaska na sjednice i neizlaganja općenito. Nikakve povlaštene mirovine. Treba prodati automobile i ne kupovati oružje. Zatvore treba napuniti kriminalcima u kravatama koje i tamo hranimo te ih prisiliti na rad. Treba povećati plaće i mirovine, a poskupiti alkohol i cigarete. Smanjiti cijene benzina, trošarina, PDV-a. Zatvoriti većinu trgovačkih centara, a stvarati malu privredu jer smo tvornice i banke prodali strancima. Treba ulagati u turizam, ali i puno toga još, samo se ne mogu u ovaj tren svega sjetiti.
NET.HR: Koliko vam je u životu pomogla ili odmogla činjenica da dolazite sa sela?
ALEN: Meni je pomogla. Pogotovo jer je danas grad selo. Ima više seljačina. Selo je samo sebi dovoljno. Evo, ovo pišem iz kreveta, ne iz Zagreba.
NET.HR: Kako biste se postavili s kolegama s hrvatske glazbene scene da ste sada na početku karijere?
ALEN: U početku sam bio mlad i bahat. Mislio sam da sam najbolji, jako me sve zateklo. Nisam imao poštovanje, osobito prema starijim kolegama. Bila je to moja velika greška jer sada vidim koliko je to težak put, a najteže je održati se 30 godina kao ja.
NET.HR: Rekli ste kako ne biste snimali pjesmu ni s jednim mlađim izvođačem jer, citiramo, ‘nemaju pojma’. S druge strane, Vaši kolege često ističu, primjerice, izvođače s A-strane kao jedne od najkvalitetnijih mladih izvođača današnjice. Vi se s tim ne slažete?
ALEN: Izvođači s A-Strane su super, ali teško da će dobiti šansu. Problem je što nemaju svoje autorske pjesme, već pjevaju tuđe hitove. To sam i ja radio dok nisam naučio ovaj zanat. Ipak, pjevao bih s mladima i pjevam s mladima.
NET.HR: Harmoniku ste naučili svirati čim ste je uzeli u ruke. Svirate saksofon i piano, no želite li možda naučiti svirati još poneki instrument?
ALEN: Dovoljno mi je ovo, no volio bih bolje svirati gitaru.
NET.HR: Koju je karakteristiku od vas ‘povukla’ kćer, a koju sin?
ALEN: Jako malo toga, zapravo, ali pošteni su i vrijedni. Moj ponos. Glazba ih ne zanima, što je i bolje. Barem su bez stresa.
NET.HR: Koja je najneugodnija situacija u kojoj ste se zatekli zbog toga što navijate za Hajduk?
ALEN: Odmalena sam Hajdukovac. Volim svoju Istru i Rijeku. Problema je bilo zbog budala. Ne razumijem zašto se Armada i Demoni smrtno mrze, a dijeli ih 50 kilometara.
NET.HR: Postoje li neke pjesme za koje biste voljeli da ih nikad niste ni snimili?
ALEN: Par njih, no pjevam pjesme koje se prvenstveno meni moraju sviđati.
NET.HR: Da imate priliku na jedan dan preuzeti neku našu radio postaju, kako bi izgledala playlista koju bi puštao? Tko bi se sve našao na njoj?
ALEN: Većinom bih puštao pjesme iz 70-ih i 80-ih, što je i normalno. Radio sam na radio-postajama, primjerice 1992. na radio Puli.
NET.HR: Novi album stiže najesen. Očekuje li nas na njemu nešto što Vam uopće nije nalik ili ostajete vjerni sebi do kraja?
ALEN: Alen je Alen, uz sitne promjene. Nabolje, naravno.
