Gledatelje zanima tko se skriva ispod maski u RTL-ovu showu 'Masked Singer', ali zanima ih i voditeljica Nikolina Pišek. Ona je gostovala u RTL-ovom Direktu kod Mojmire Pastorčić. Prenosimo razgovor u cijelosti.
'Kada se kamere upale, ne boli te više ništa'
Je li ti nedostajala televizija?
"Da znaš da je. Uvjeravala sam se da mi ne nedostaje, televizija je medij koji umire. Došlo je vrijeme nekih drugih vrsta konzumiranja takve vrste zabave, ali nije istina. Tu smo."
Ali koliko čujem, prvu epizodu bila si bolesna i pod temperaturom?
"Jesam, da. Žene su bile pretežito bolesne u šouu. Barem ove koje su bez maski nastupale, Nives i ja smo odradile šou pod poprilično visokom temperaturom, bile smo dobro zagrijane. Postoje medikacije koje uvjerljivo snižavaju simptome na normalu. Ali, kažem, podizale smo temperaturu. Ima i adrenalina , tako da kada krene ta vrsta emisije i kada se kamere upale, ne boli te više ništa, Možeš biti kljast, bez pola jezika, mozga što obično jesmo svi kad krene live, ali nekako stvari krenu funkcionirati. Kako? Ne znam. To je neka zakonitost koju treba tek proučiti."
'Dvoje, troje ljudi zna tko je pod maskama'
I mene svi stalno ispituju jel' ja pjevam, jel' znam tko pjeva - ali koliko shvaćam nitko ne zna tko je pod maskama.
"Meni si sumnjiva jako. Subotom te nema na ekranu, a ima tamo par visokih primjeraka pod maskama. Nitko ne zna tko je pod maskama. Sudionici maskirani, oni čak u vrijeme kad nisu pod maskama, dosta je teško boraviti pod zahtjevnim maskama, jako je vruće, kao da te stave u mikrovalnu pećnicu. Nika Fleiss se doslovno pušila kada smo joj skinuli masku s glave. Oni su obučeni u nekakve crne jednoobrazne uniforme, majice s rukavicama, vizirima kao za varanje. Ne možeš uopće raspoznati identitet i lijepo im piše 'Ne razgovaraj sa mnom'. Nije im uopće dopušteno komunicirati tako da ja ne znam. Jedno, dvoje ljudi, troje ljudi zna."
Nikolina, zadnje godine su ti godine bile itekako teške. Gotovo je godinu dana od smrti tvog supruga Vidoja. Kako si danas?
"Ovakve stvari mi pomažu da se unormalim. Bila je stvarno teška godina i trudim se vratiti u normalu i naprosto to moram činiti zbog obitelji, okoline, djeteta, mlađe kćeri koja definitivno ovisi o meni i gleda u mene i reflektira moje emocije. Tako da, ako sam ja loše i ona je loše."
'Mislim da je to nevjerojatno teško iskustvo'
Nisi proživljavala samo smrt supruga, nego i neviđenu i sramotnu medijsku hajku. Kako se nosiš s time?
"Sad je privremeno splasnulo. Ja sam podigla neke tužbe baš zbog tog protiv medija koji su iznosili takve neke stvari. Ne želim ići u nekakve dugotrajne procese i ne zanima me nikakva financijska korist. Samo želim da se to stiša i da imamo pravo na neko dostojanstveno prolaženje kroz cijelu tu temu. Bilo je jako ružno i primijetila sam da nisam jedina. Svi znamo za slučaj Severine koja isto proživljava neviđen medijski progon za njezine privatne situacije. To je jako nedostojanstven položaj za bilo koju osobu. Pogotovo žensku, koja je ujedno i majka i koja mora i raditi i javno djelovati na sceni. Mislim da je to nevjerojatno teško iskustvo."
Od hrvatskih medija nismo naviknuli na taj način komunikacije koji je u Srbiji normalan. Koliko te možda iznenadilo da se na takav način pisalo?
"U Srbiji me nije iznenadilo jer sam to očekivala na neki način iako nisam baš očekivala tom žestinom. Kada je krenulo, znala sam da će biti gadno i da je bitka protiv toga izgubljena. To je kao da jastuk s perjem otvoriš i da on krene u svijet i da ne možeš pohvatati pojedinačna perca. Iznenadio me hrvatski pristup, ali opet koliko god se ograničavali na hrvatske i srpske medije - medijski prostor je jedinstven i vijesti cirkuliraju bez obzira na čijim se portalima nalazile. Teško ih je ignorirati. Moram priznati da su ih naši kolege ih malo ipak ublažavali i modificirali tako da nisam bila nazivana nekim imenima koje ne mogu izgovoriti ovdje."
'Stigmatizacija udovica postoji'
Sigurno nije pomogao kompliciran odnos s obitelji. Vidojev otac za svašta te optužio. Da si ga ubila, da nisi tugovala... Stavio je kamere na grob. Je li se to sad malo smirilo?
"Bilo bi mu bolje da ih postavi ipak ispred škole svoje unuke pa možda da bude dobar djed da je povremeno vidi. Makar pred školom, ako nikako drugačije."
Bi li bilo bolje da si se ponašala kao "dobra udovica"?
"Vjerojatno da, iako sumnjam da bi to bilo dovoljno dobro u mom slučaju, mislim da su se ovdje baš tendenciozne struje formirale da se mene diskreditira od strane dotičnog. Da sam bila u crnom možda bi se dogodilo nešto slično tome, ali mislim da je taj progon udovica, tihi progon, prisutan jako dugo u našem društvu, ne samo u našem - na cijelom Balkanu. To ima nekakve povijesne korijene u svim društvima. U hinduizmu se još spaljuju iako je 1829. to postalo ilegalno, ali taj običaj se još uvijek prakticira. Na neki način se i ovdje spaljuju na Balkanu. Preteška je to riječ. Jednu emisiju sam posvetila baš tome tako da sam razgovarala s profesoricom Mirjanom Bobić koja je autorica jedne od najbolje ocijenjenih knjiga iz tematike sociologije o udovicama i jednoj društvenoj nepravdi. Stigmatizacija postoji."
