Ako neki sasvim običan debeljko može izgubiti 90 kilograma u reality showu The Biggest Loser ili zahvaljujući Gordonu Ramsayju i njegovoj Paklenoj kuhinji svoj kvartovski restoran pretvoriti u glavno gradsko okupljalište, tada i za nas mora postojati neka nada, zar ne?
Pa možda i ne, jer na kraju ispadne da je 'istina' koja se krije iza ovih reality showova puno depresivnija nego se to prikazuje na kamerama.
Krenimo redom.
Nitko od natjecatelja iz The Biggest Losera nije uspio ostati mršav!
The Biggest Loser stavlja pretile pojedince na intenzivnu dijetu i plan vježbanja kako bi uspjeli izgubiti kilograme do završetka showa. U prvih nekoliko epizoda izgledaju kao hrpa medvjeda koja pokušava raditi sklekove, ali s vremenom natjecatelji zaista uspiju izgubiti kilograme. Primjerice, u prvoj sezoni natjecatelj Ryan Benson izgubio je ukupno 59 kilograma i time uvjerljivo odnio pobjedu.
U čemu je kvaka?
No, svi koji su se s Ryanom Bensonom susreli u pravom životu mogli su se uvjeriti da je njegova pobjeda bila privremena. Benson sada ima 136 kilograma, što je samo 13 kilograma manje od onog koliko je težio na početku showa.
Benson nije izuzetak: gotovo svaki pobjednik showa nedugo nakon snimanja ponovno je nabacio sve one kilograme koje je tijekom showa marljivo pokušavao skinuti. Najbolji primjer je pobjednik treće sezone Eric Chopin, koji je na početku emitiranja težio 181 kilogram, a pobjedu je odnio nakon što je smršavio čak 90 kilograma. No, kad je show završio , Chopin se opet udebljao i sada ima 168 kilograma.
Natjecatelji za vrijeme trajanja showa ne rade ništa drugo, nego se muče na spravama i bjesomučno vježbaju kako bi postigli svoj cilj. Ne idu na posao, ne brinu se za djecu, ne proživljavaju svakodnevni stres, nego po cijele dane vježbaju, dok im treneri u lice viču da moraju preuzeti odgovornost za svoj život, svoje postupke i za svoje tijelo. I to zaista funkcionira. Ali samo za vrijeme spektakla.
Nakon što snimanje završi, natjecatelji se vraćaju svojim svakodnevnim životima i rutini, te se uglavnom ne pridržavaju režima prehrane i vježbanja, a više nemaju nikog tko će ih nadgledati i držati na pravom putu. I što onda naprave? Zasjednu ispred svojih televizora i naruče jumbo pizzu. Ili dvije, tri.
Osim toga, ljudi koji gledaju ovaj show uglavnom stvaraju negativnu predodžbu o fizičkoj aktivnosti. Nedavno istraživanje pokazalo je da gledanje napornih fizičkih vježbi koje se prikazuju u šou gledatelje znatno obeshrabruje. Ukratko, pretili ljudi koji gledaju šshow, gledaju druge pretile ljude kako plaču, povraćaju i onesvještavaju se tijekom vježbi dok mršavi treneri viču na njih. Krajnji rezultat može biti inspirativan, ali sam proces je potpuno obeshrabrujući.
Gotovo nijedan restoran iz Paklene kuhinje više ne radi
U Paklenoj kuhinji slavni kuhar Gordon Ramsay obilazi posrnule restorane i 'vrišti' na njihove vlasnike puna dva tjedna, dok njihova hrana ne dobije pristojan okus.
Ramsayjeva 'nacistička metoda' magično spašava restorane na samom rubu i oni opet postaju profitabilni. Kad je njegov posao okončan, on odlazi kako bi pronašao neki drugi restoran kojemu treba pomoć.
U čemu je kvaka?
Razumljivo je da loši poslovođe koji su doveli restorane na rub propasti ne postaju uspješni poduzetnici preko noći samo zato što na njih viče temperamentni Škot, koji zaposlenicima restorana u ruke stavlja potpuno novi jelovnik s jelima koja ti kuhari ne mogu niti pročitati.
Štoviše, samo trećina restorana koje Ramsay 'spasi' zapravo ostaje otvorena nakon što ih on pogura, ali taj postotak s vremenom sve više opada. Primjerice, u prve dvije sezone ovog reality showa, koje su se snimale od 2007. do 2009. godine, Ramsay je spasio 21 restoran. Danas su otvorena samo dva.
Usporedbe radi, oko 40 posto novootvorenih restorana uspije ostati u poslu i tri godine nakon otvaranja, pa pokretanjem novog restorana i startom od same nule imate više šansi za opstanak nego da vas spašava Gordon Ramsay.
Ipak, moramo biti pošteni i napomenuti da Ramsay ne posjećuje restorane dok sve dok oni nisu na samom rubu zatvaranja, pa neki mogu zaključiti da bez njega i njegove veoma skupe intervencije (često im kupuje novu opremu i dekor, pa čak i posuđuje vlastito osoblje) nitko od njih ne bi preživio na tržištu.
Možda je to razlog zbog kojeg svaka epizoda završava inspirativnom glazbom, vlasnicima koji su se prosvijetlili i restoranima koji su prošli potpunu preobrazbu s novim jelovnikom i salom punom posjetitelja. I unatoč svemu tome, nema nikakvih naznaka da je to što je Ramsay učinio samo odgodilo neizbježno.
Natjecatelji reality showaExtreme Makeover: Home Edition ne mogu zadržati svoje nove kuće
Extreme Makeover: Home Edition prikazuje voditelja i njegovu ekipu koji ljudima koje 'život nije baš mazio' grade nove kuće. Obitelj pošalju na odmor, a ekipa popravlja, renovira ili potpuno izmijeni cijelu kuću.
U čemu je kvaka?
Za početak, ne možete cijelu obitelj ubaciti u vilu s pet soba kad nije mogla plaćati ni dvosobnu montažnu kućicu. Da, producenti pokrivaju sve troškove izgradnje, ali sretnim vlasnicima novih kuća ostaje zadatak da smisle kako će plaćati račune za režije i porez na imovinu koji su značajno porasli nakon ovog makeovera.
Jedna obitelj, čiji je dom bio posebno opremljen za potrebe člana obitelji s posebnim potrebama, bila je prisiljena prodati kuću samo godinu dana nakon renoviranja jer si jednostavno nije mogla priuštiti sve troškove koje nosi nova kuća s četiri spavaće sobe, dok je istovremeno pokušavala odgojiti troje djece, od kojih jedno s posebnim potrebama.
Druga je obitelj bankrotirala jer nije mogla otplatiti kredit od 405 tisuća dolara koji je podigla kako bi platila sve račune koji su im stizali na adresu novog, milijun dolara vrijednog imanja. Naravno, bili su prisiljeni prodati kuću i gotovo sve što se u njoj nalazilo.
Oprah ne daje sasvim besplatne aute
Najpoznatija televizijska voditeljica na svijetu Oprah Winfrey poznata je i po tome što svoju publiku u studiju nerijetko nagradi prilično skupocjenim poklonima. Prvo je započela s malim darovima, poput promotivnih materijala koje u studio donose njeni gosti, dok nije odlučila publici podijeliti 276 novih automobila. Cijela je stvar popraćena nevjerojatnim publicitetom te fotografijama sretnika koji su plakali od sreće zbog njezine nevjerojatne velikodušnosti.
U čemu je kvaka?
Nažalost, dobiti luksuzni automobil kao nagradu na televizijskom šou ne znači da ne morate pratiti popratne troškove i poreze, a upravo s tim problemom suočili su se svi koji su od Oprah dobili ključeve automobila.
Naime, za potrebe vlastitog poreznog troškovnika, Oprah je automobile nazvala 'nagradama' umjesto 'darovima'. Ovo se možda čini kao nebitan detalj, ali što se porezne službe tiče, sve što se kategorizira kao 'dar' ne zahtijeva plaćanje poreza, ali 'nagrada' se oporezuje baš kao i svi ostali prihodi.
Oprah je tako navela da je cijena svakog dodijeljenog automobila marke Pontiac G6s 28.500 dolara, a taj se novac kategorizira kao prihod bez obzira jeste li ga primili kao automobil ili kao plaću. A kao i na svaki prihod, tako je i na ovaj publika morala platiti porez. Drugim riječima, svi koji su od Oprah uzeli ključeve luksuznog automobila, morali su platiti sedam tisuća dolara poreza.
Skladišni ratovi profitiraju na nesreći drugih ljudi (i cijela je stvar vjerojatno namještena)
Reality show Skladišni ratovi dokumentira avanture grupe pojedinaca koji na aukciji kupuju skladišta drugih ljudi kako bi njihov sadržaj mogli preprodati. Riječ je o prostorijama punih osobnih stvari bivših vlasnika, koji su zbog nekog razloga napustili to skladište ili ga više nisu mogli plaćati.
Rizik i dobivene nagrade pokazali su se kao mamac za gledatelje zbog kojeg su iz ovog showa izrasla još dva srodna i nekoliko veoma sličnih televizijskih koncepata koji su pokušali iskopirati ideju. Očito je užitak gledanja prikrivenih milijunaša kako plaćaju 'siću' za garaže prepune pornočasopisa i starih madraca jednostavno je prevelik da bi se utrošio samo na jedan reality show.
U čemu je kvaka?
Ako ste ikad gledali ovaj show, mogli ste se zapitati zašto bi netko ostavio šest tisuća dolara vrijednu kolekciju antiknih novčića u skladištu. Odgovor je veoma tužan, bez obzira kako gledate na cijelu situaciju.
Naime, producenti showa namjeravali su prikazati svaku priču koja se krije iza svakog skladišta, ali sve što su otkrili bilo je previše depresivno. Razlozi zbog kojih su vlasnici morali ostaviti stvari u skladištu su ti da više nisu imali novca za najam zbog gubitka posla, razvoda, bolesti ili jer su umrli i nakon njih nije ostao nitko tko bi se brinuo o tim stvarima.
Osim toga, ako je vjerovati jednom od sudionika Daveu Hesteru, show je ionako namješten. Hester tvrdi da su svi vrijedni predmeti pronađeni u skladištima zapravo 'posijani' tamo od strane producenata, što objašnjava kako su oni koji su pobijedili na aukciji znali nalaziti nešto poput Rembrandta skrivenog među kartonskim kutijama prepunih pornočasopisa.
Nadalje, Dave tvrdi i da je svaka aukcija namještena, te da za svaku koja je prikazana na televiziji zapravo postoji scenarij prema kojem su se morale voditi. S druge strane, čini se da Daveu to nije predstavljalo nikakav problem, sve dok nakon tri sezone snimanja nije protjeran. Producenti su navodno 'siromašnijim' sudionicima showa davali zajmove kako bi ovi mogli davati više novčane ponude za ponuđena skladišta.
Bilo kako bilo, na televiziji gledamo hrpu prevaranata koji se smiju dok okreću zaradu na nesreći drugih ljudi.