Statistike i istraživanja pokazuju da brak kao institucija sve više gubi na snazi. Danas nije toliko šokantno čuti da je neka žena zatražila razvod i otišla od svog muža, dok je nekada davno to bilo gotovo nezamislivo, prenosi b92.net.
Ali sama ta činjenica da danas mnogi prerano odustanu od braka umjesto da se bore za njegov opstanak, puno govori o današnjim vezama i postavljaju se se pitanja jesu li naši preci bili mudriji jer se nisu toliko razvodili, jesu li bili tolerantniji ili nisu imali velika očekivanja? Ili?
arti-201002230131006 Mnogi su mišljenja da se ljubav u dugogodišnjoj vezi podrazumijeva. S takvim stavom malo po malo parovi upadaju u rutinu. Stres, egzistencijalna pitanja, posao, zajedničko buđenje, večere, plaćanje računa, seks i začas se odnos pretvori u naviku. Bez svega toga ne možete ili ne želite, ali isto tako niste ni zadovoljni.
Što se dogodilo sa zaljubljenošću, zanesenošću? Nedostaje li vam sve ono s početka veze? Smatrate li da zaslužujete više? Kako uopće izgleda dobar i zdrav odnos između partnera?
U kojoj ste fazi?
Zaljubljenost je prva faza, ali ta oduševljenost s početka veze polako se smanjuje. Često se dogodi da se prije smanji kod jednog partnera nego kod drugog i tada veza ulazi u drugu fazu. U uspješnim vezama nakon svake faze slijedi faza prilagođavanja.
Nakon faze zaljubljenosti gradi se zreliji partnerski odnos u kojem se partner prihvaća, onakav kakav je, ili se ulazi u novu fazu: male svađe, velike svađe pa, ako u fazi prilagođavanja nisu uspjeli da pomire razlike, i do krize ili prekida.
Mnogi očekuju da će prva faza vječno trajati, ali treba prihvatiti činjenicu da ta početna faza ne pruža realnu sliku. Osoba koju u početku veze idealizirate nije bez mana, kao što niste ni vi.
U dobrim odnosima ne dolazi do faze velikih svađa jer partneri ne dopuštaju da vrijeme provedeno u svađi predugo traje, već rješavaju svoje probleme.
Mnogi se pitaju zašto se sve više parova razvodi? Je li problem u prevelikim očekivanjima, manjku tolerancije ili?
Generacije prije nas živjele su skromnije, pa su i njihovi "apetiti" bili manji. Danas većina ljudi živi tobože dobrim, ali lažnim standardom. Što više imate, više i očekujete, a to redovito vodi k razočarenju i traženju krivca uglavnom u drugoj osobi...
Živimo u društvu koje je okrenuto razonodi i uživanju, zaboravili smo trud i napor. Mnogi misle da je sreća nešto što se podrazumijeva i što pada s neba. Tako je i u partnerskom odnosu: mnogi očekuju da će ih partner sam po sebi usrećiti.
Zaljubljenost i ono poslije
Neki brkaju ljubav i partnerski odnos. Ljubav je osjećaj, a partnerski odnos vrlo se često svede na "odrađivanje" financija, čišćenja, odgajanja djece, kuhanje, intimne odnose...
Zaljubljenost je zanos koji postoji kad se dvoje ljudi nađu - to je samo iskra, a ono što će se poslije dogoditi zahtjeva veliku vještinu.
Neki čak brkaju ljubav s posesivnošću, a to nema nikakve veze jedno s drugim. Ako žena voli partnera, onda joj mora biti drago što on, na primjer, odlazi gledati nogomet s društvom, što ima hobi, druži se s prijateljima...
Iskustvo pokazuje da se partneri najčešće razilaze zbog vrlo jednostavnih stvari. Sukobi su česti zbog toga što parovi ne znaju kako da usklade zajedničko vrijeme. U prvoj fazi odnosa ne razmišljamo o tome koliko je važno imati zajedničke interese.
Treba li birati partnere koji su nam slični?
Postoje dva scenarija kad se nađu dvije različite osobe: jedan je da se prilagode, da imaju dva stava, ali su međusobno tolerantni; a drugi je način da jedna osoba drugu jednostavno "proguta" i privoli na svoju stranu.
Ima uspješnih odnosa u kojima se netko odrekne mnogo toga "svog" i postane druga polovica onog drugog, odnosno jednostavno se uklopi i to može trajati.
No, ukoliko svatko od dvoje ljudi koji su u nekakvom odnosu ne uspiju da sačuvati dio sebe, taj odnos nema smisla.
Prethodni članci:
arti-201003030144006 arti-201002040088006 arti-201001080296006
