Kvartet Vortex Strings izvodi crossover glazbu čine Ana Dražinić i Vlasta Crnogorac na violinama, Ana Marija Šir na violi i Ana Gjud na violončelu. S djevojakama smo razgovarali o njihovoj karijeri, nastupima i budućnosti te zanimljivim suradnjama poput nastupa s najpoznatijim svjetskim baletanom Sergejem Poluninom na Exitu u Novom Sadu 2018. godine. S ove četiri klasično obrazovane glazbenice razgovaramo nakon njihovog nastupa na Top.HR Music Awardsu i uoči večerašnjeg nastupa u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, koncerta koji je podrška ženama oboljelim od moždanog udara.
NET.HR: Jeste li zadovoljni svojim nastupom na Top.HR Music Awardsu?
GJUD: Jako smo zadovoljne. Nastup s našim najpoznatijim umjetnicima među kojima su Gabi Novak i Zdenka Kovačiček za nas uvijek predstavlja posebno zadovoljstvo. Iako smo mlade spadamo u onu "old school" glazbenu generaciju gdje jednostavna melodija i srcem napisani stihovi čine dobru pjesmu.
NET.HR: Kakvi su vaši dojmovi nakon dodjele nagrada? Što je za vas značio nastup na dodjeli?
ŠIR: Dojmovi su još svježi, ali u svakom slučaju jako pozitivni. Volimo svirati i volimo tulumariti, tako da smo dobile jedan kvalitetan paket. Uvijek je zanimljivo svirati na dodjeli nagrada, vidjeti uzbuđenje dobitnika i dostojanstvo onih koji ovaj put možda nisu imali sreće. Nastup na Top.HR Music Awardsu je za nas velika stvar. Aranžmani su pisani posebno za ovu prigodu tako da su gudači jako istaknuti te smo imale i par vrlo dinamičnih solističkih dionica. Nastupiti s raznim estradnim izvođačima i vrhunskim bendom divan je osjećaj uz koji ne izostaje i sjajna organizacija kuće.
NET.HR: Kada, kako i zašto ste osnovali Vortex Strings?
GJUD: Vortex Strings je ženski gudački kvartet nastao 2016. godine kada sam se preselila iz Beograda u Zagreb. Ovaj ženski sastav je prirodni nastavak i inspiracija svega što sam do dana današnjeg radila. Kad sam imala pet godina zatvorila bih se sa sestrom u sobu i smišljale bismo pjesme i pjevale po cijele dane. S obzirom na to da dolazim iz glazbene obitelji i da je tata gitarist, prvi instrument koji sam zasvirala je upravo bila gitara, potom klavir, a onda su me roditelji kao sedmogodišnjakinju odveli na audiciju u "Školu za muzičke talente" u Ćupriji koju sam uspješno položila i od tada počinje moja prava glazbena priča. Škola koju sam pohađala je internatskog tipa te sam tamo živjela s ostalom djecom, svirala, pjevala i učila o umjetnosti do svoje 17. godine, a potom upisala Akademiju. Edukacija takvog tipa mi je definitivno pomogla da u životu spoznam tko sam, pojačala osjećaj empatije i naučila prilagodljivosti.
Vortex Strings izrodio se iz želje i ideje da sviram ono što i privatno slušam s ljudima koje cijenim i poštujem. Željela sam da to bude ženski kvartet jer sam uvidjela da hrvatskoj sceni nedostaje baš ovakav ženski sastav koji ima svoju logistiku i bavi se ovim poslom na jedan drukčiji i profesionalan način. Žene koje sviraju u ovom sastavu su nesvakidašnje, pametne, talentirane, elokventne i duhovite profesionalke.
NET.HR: Zašto ste se odlučili izvoditi baš crossover glazbu?
GJUD: Mi najprije izvodimo repertoar i glazbu koju slušamo i privatno. Ne možemo svirati nešto što ne rezonira s nama. Za nastupe program prilagodimo situaciji i pomno odaberemo skladbe koje odgovaraju prigodi. Kod nas možete čuti dosta žanrova, od popularne klasike, filmsku glazbu, tango, evergreen, jazz, kao i pop i rock aranžmane koji su pisani specijalno za nas i po tome su jedinstveni. Ako se nas pita, nešto što najviše volimo je kad sviramo Depeche Mode, Nicka Cavea, Davida Bowieja... Ljudi se iznenade jer rijetko povezuju tu glazbu s gudačkim instrumentima.
Ana Dražinić
NET.HR: Imate li možda dojam da klasična glazba "izumire"?
CRNOGORAC: Pune koncertne dvorane, rasprodane karte za opere i balet, i to mjesecima unaprijed, dokaz su da je klasična glazba itekako prisutna i popularna i da ima svoju publiku, ali s obzirom na to da mediji to vrlo slabo prate, stvara se dojam da "nestaje". Uz to, u Hrvatskoj postoji 67 glazbenih škola i sve su popunjene, otvaraju se nove u manjim mjestima što je jasan pokazatelj da ljudi prepoznaju važnost glazbenog obrazovanja kao dio opće kulture, a time ujedno stvaraju novu publiku.
NET.HR: Laska li vam to što za vas kažu da ste jednako dobri kao i 2Cellos?
DRAŽIĆ: Kako nam ne bi laskalo, 2Cellos su dvojica vrhunskih, kompletnih glazbenika koji imaju sjajan nastup koji god glazbeni žanr izvodili. Sjajni su, rekla bih potpuno različiti, a opet baš kao takvi kompatibilni. Tako je i kod nas u Vortex Stringsu, tako različite, a tako skladne.
NET.HR: Koji su planovi Vortex Stringsa za budućnost?
GJUD: Večeras nastupamo u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog kao podrška ženama oboljelim od moždanog udara "Dan crvenih haljina". Potom slijedi Ljubljana i koncert s Tonijem Cetinskim u Cankarjevu domu. Što se samih glazbenih suradnji tiče, najsvježija je pjesma na kojoj sve četiri pjevamo s mladom autoricom Mirandom Vukasović. Naime, dio smo glazbenog albuma "The Temple Project" koji je snimljen u budističkom hramu starom 600 godina u Pekingu, a međunarodni suradnici uključuju nagrađivanog Jeffa Bova (Celine Dion) i Neda Douglasa (Stevie Nicks, Mick Jagger) kao producente na ovom jedinstvenom projektu.
Snimljena pjesma je pravljena za filmsku industriju, ali za sada ne bih još ništa otkrivala o tome. Glazbena suradnja s Amirom Medunjanin je prošle godina započela, a uspješno se nastavlja i ove godine čemu se iznimno radujemo. U pripremi je naš debi album koji je predviđen za sljedeću godinu. Vrlo smo pedantne što se tiče snimanja u studiju pa to kod nas zna i potrajati, radimo na tome da ove godine publiku razveselimo jednim singlom.
NET.HR: Surađivali ste s Gabi Novak, Terezom Kesovijom, Jinxima, The Frajlama, Tonijem Cetinskim, na Exitu ste nastupile uz svjetski poznatog baletana Sergeja Polunina itd. Koja glazbena suradnja vam je bila najdraža?
ŠIR: Sa svima s kojima radimo uživamo u suradnji. To nam je dosad bio osnovni kriterij za prihvaćanje poslova. Meni osobno još će dugo vremena biti najvažnija svirka s Poluninom. Zaluđena sam baletom, dosta aktivno pratim događaje u tom svijetu, a on mi je najdraži plesač otkako se pojavio na sceni. I privatno nastojim, koliko god mi obveze dopuštaju, što češće biti okružena isklesanim polugolim muškarcima.
GJUD: Svaka suradnja je film za sebe i posebna priča. Mi radimo s ljudima koji su vrhunski u svom poslu, i to je jedna velika radost i uživanje. Meni je možda srcu najdraža suradnja sa curama iz grupe "The Frajle". Pratim od samog početka njihov rad, a nakon deset godina su nam se putevi ponovno spojili. Sama činjenica da je Velika dvorana Vatroslava Lisinskog drugi put rasprodana i da se otvorio novi datum za njihov treći koncert u istoj toj dvorani govori o tome koliko su predane svom poslu i koliko ih publika na ovim prostorima voli.
