Tibor Karamehmedović, autor, vokal i gitarist grupe Silente, predstavio je prije samo nekoliko dana pjesmu “Bonvivani”, koja će se naći na njegovom nadolazećem solo albumu “Požalit se nekom”. “Bonvivani”, se pridružuje ranije objavljenima “Požalit se nekom”, koja je na Top40 ljestvici najemitiranijih radijskih pjesama u Hrvatskoj, kao i “Njene kose crne”, “Zaborav” i “Nesretnik”. Povodom novog singla razgovarali smo s nadarenim pjevačem i otkili kako je ploviti vodama solo karijere, ali i bračnim vodama!
NET.HR: Tibore, prije samo nekoliko dana predstavio si novi singl 'Bonvivani', koji će se naći na tvom nadolazećem solo albumu 'Požalit se nekom'. Prije svega, moramo te pitati - tko je 'netko' kome se najčešće požališ? Žališ li se ili, narodski rečeno, kukaš li često? Pomaže li kuknjava ičemu?
TIBOR: Nije toliko o "kome ili čemu se kuka" nego o "kako se kuka". Netko se požali o školi kako su svi dobili jedinice, netko kako mu zdravlje nije dobro, posao možda ide lošije. Netko jednostavno otpjeva "sve me, sve me muči". Kad nešto od toga kažemo najboljem drugu, on odgovori s "nije to ništa! Da vidiš kako je meni jednom ovo-ono". I opet se on požali nama, što je drago i njemu, a i meni. Od toga smo satkani, da nas se razumije. Volimo da se naše probleme štuje jer to daje dojam razumijevanja. Valjda, to je samo tako u pjesmama, haha!
NET.HR: Kakva ti 'kuknjava' smeta kod drugih? Na što bi se ljudi trebali prestati žaliti?
TIBOR: Ne smeta, uvijek mogu uzvratiti boljom i jedva čekam svoje prilike da me netko sasluša i čuje.
NET.HR: 'Bonvivani' tvoj je novi singl koji, kako si rekao, govori o preveselim ljudima oko nas, bekrijama, bonvivanima, piscima, književnicima, muzičarima, reperima, bivšim prijateljima koji jednostavno uzimaju najbolje od života i ne znaju drugačije. Kad će više biti dosta savršenih Instagramskih života? Kada će biti dosta gledanja u susjedovu zeleniju travu? Ponašamo li se tako od pamtivijeka, no ništa od toga zapravo nismo ni primijetili dok nisu stigle društvene mreže ili imam potpuno krivi dojam?
TIBOR: Društvene mreže su nijansa, princip je isti i bez njih. Od kretenskih prahistorijskih zdravstvenih savjeta do današnje propagande i kapitalizma.
Valja razlikovati bolest od simptoma. Otpor jedne generacije prema prethodnoj je bolest, simptom te bolesti je da starije generacije pametuju, a mlađe odbijaju slušati. Umiješaj ljubav i moć u to pa dobiješ neku vrstu hijerarhije i civilizacije. Mislim ja ne znam ni šta ovo znači, ali nitko pjevača ne uzima za ozbiljno pa mi je dopušteno.
NET.HR: Osvrnuo si se i na motivacijske govornike i ostale 'prodavače magle'. Svakodnevno smo izloženi prepametnim savjetima, lakim koracima do apsolutno ničega i prečacima do uspjeha. Ipak, uspjeh je individualna, ali ne i univerzalna stvar. Možeš li se složiti ili pak, dati svoju definiciju uspjeha?
TIBOR: Kada ono što je van glave počinje sličiti na ono što je unutra, to je uspjeh za mene. Ali, i influenceri, i oni su simptomčići svoje bolesti. I oni vide da se klikče na određenu vrstu sadržaja pa ga imitiraju. Žele biti popularni, žele da im netko kaže: "bravo maleni". Nekad više lažu oni što pričaju o sebi i odvrate pozornost s istine nego oni što šute i navodno kriju. *ebiga, to što im je glava u vlastitoj pozadini pa nemaju stvarni osjećaj vrijednosti niti neke vlastite želje. "Demagogija, astrologija" je uvijek bilo in, haha!
NET.HR: Smije li biti očekivanja kada je u pitanju glazba?
TIBOR: Glazba je najbolja stvar na svijetu.
NET.HR: Ima li ljubomore između tebe i Sanča, kada se radi o pisanju pjesama? Jesi li ti napisao nešto što je baš on želio iznijeti ili je on iznio ono što ti nastojiš verbalizirati, a ne nalaziš riječi?
TIBOR: Ne postoji, on je očito najbolji. Ja imam svoj đir pa je to sve nekako drugačije ipak. Sve što je on napisao sam ja htio napisati. A opet, ne bih to mogao tako reći da nije glazbe. Ritam je taj, melodija radi značenje. Tu je moj ring.
NET.HR: U pjesmi 'Moja si' govoriš: 'Kći je očeva, a sin je majčin'. Poprima li taj stih drugačiju težinu sada kada stvarno i jesi otac? Jesu li uistinu kći više očeve, a sinovi više majčini?
TIBOR: Jednako istinito. Ne moramo ni uvlačiti Freuda u to, ima nešto u suprotnostima valjda.
NET.HR: Više ste puta čak i kao Silente istaknuli da se pjesmama obraćate, ali da niste sigurni da one išta govore. Na stranu silente, obraćaš li se samo kao Tibor publici ili im nešto imaš poručiti?
TIBOR: Ista stvar za mene.
NET.HR: U jednom si starijem intervjuu rekao: 'Muzika je industrija koja je propala prije dvadesetak godina'. Tko se onda bavi glazbom danas? Što je onda ovo danas?
TIBOR: Snimanje i reprodukcija je biznis danas valjda. Čim imaš publiku koja na mobitelu ima, ne samo svu muziku koju žele, nego svu muziku općenito - svejedno im je skupo platiti to. Ekvivalent je 3 pive. Izlazak u kino. Pohana piletina i romerquelle. Zar netko misli da je ista tu održivo? Dobro, ima taj osjećaj kulerstva.
NET.HR: Da možeš sjesti s Tiborom koji sada ima 22 godine - što bi te najviše nerviralo kod njega? Biste li vas dvojica uopće mogli naći zajednički jezik? Čak i ako je taj jezik muzika, koliko biste se razilazili u mišljenjima?
TIBOR: Možda to što je posvetio cijeli život tome misleći da je jedini način zakopati se u radu. Čovjek živi i uči.
NET.HR: Uskoro izlazi i novi album. Što je stalo u ovaj, a da nije stalo u stari? Što nije stalo u ovaj, a da će stati na neki u budućnosti?
TIBOR: Promišljenosti i aranžmani, haha. Ma stane što god pjesma traži, ne patim da se pjesma snimi najbolje na svijetu. Treba biti dobra energija, a pjesme su napravljene da se izvode uživo!