Ploče, eh, ploče. Iako je uvriježeno mišljenje da je to komad koji je već odavno izašao iz mode, istina je poprilično drugačija. Gramofonske su ploče ponovno pronašle put do ljubitelja analognog zvuka, a samo u Zagrebu postoji desetak prodavaonica zlatnog nosača zvuka. Za samo nekoliko dana, točnije 23. travnja, u cijelom će se svijetu obilježiti Dan prodavaonica ploča (Record Store Day).
Dok se taj dan u Sjedinjenim Državama počeo slaviti od 2007. godine, u Hrvatskoj se obilježava od 2016. u organizaciji Hrvatske diskografske udruge i diskografa. Ususret velikom danu za poklonike vinila, ali i cijelu glazbenu industriju, odlučili smo posjetiti nekolicinu prodavaonica gramofonskih ploča, ali i razgovarati sa strastvenim kolekcionarima.
Naša prva postaja bila je prodavaonica Free Bird, na adresi Tratinska 50. Na samom ulazu u uskom nas je prolazu dočekao Tomislav Gaži, a među policama skrivao se i - kako smo kasnije ustanovili - njegov nasljednik, sin Branimir.
Tomislav Gaži, vlasnik prodavaonice ploča Free Bird
Dok u pozadini lagano buči grunge bend devedesetih, Tomislav nas vodi na čistinu na kojoj u miru možemo porazgovarati. Čistina se, zahvaljujući posjetiteljima koji su ulazili i izlazili iz minute u minutu ubrzo pretvorila u gužvu u šesnaestercu. Iako su bili skoncentrirani na traženje kompilacija po koje su i došli, naš razgovor sa simpatičnim Tomislavom vrlo je brzo uhvatio znatiželjne poglede.
Branimir Gaži, Tomislavov sin
“Kao klinac sam se zaljubio u ploče”, započeo je Tomislav svoju priču. “Prodavao sam ploče na Cvjetnom krajem osamdesetih i početkom devedesetih pa je to s vremenom postalo nešto od čega sam živio. Ovu trgovinu imam od 1999. godine, a već nekoliko godina, vodi je moj sin. I privatno sam kolekcionar. Ovdje imamo oko 70.000 različitih naslova, a privatno se pokušavam obuzdati i ne ići u neku veliku megalomaniju te držati sve na nekih 1.500 ploča i isto toliko CD-a”.
Free Bird - prodavaonica ploča
Znamenke su nas fascinirale pa smo odmah željeli znati i s kojim je pločama zapravo sve počelo.
“Prvo sam kao klinac sa 7-8 godina dobio kazetu od grupe ABBA i Bonnie M., a onda sam skužio Beatlese, ali svijet mi se okrenuo kada sam dobio prvi iskrofon, a u to doba mi je bio pojam svemira. Dobio sam tada dvije ploče od svog pokojnog polubrata - Bad Company i dva Queena. Zatim sam otišao u NAMU pa sam tamo kupio Iggy Pop, ZZ Top i Parni valjak. Tako je to nekako počelo”.
Nabrojao je Tomislav i brojne druge naslove koji su nam zagolicali maštu pa nas je zanimalo tko to najčešće kopa po kutijama, što traži i koliko “dođe” to što traži.
Free Bird - prodavaonica ploča
“Ploče nekad znaju otići i do preko 1000 kuna, a najčešće vam ljudi traže stare stvari. Prodaja ploča bila je jedno vrijeme rezervirana za jednu određenu mikropopulaciju. Ta je mikropopulacija imala već svoje kolekcije povelike pa joj više nisu bile potrebne ni ploče Queena, ni Zeppelina. Tražili su onda raritete. Prije nekih 10 godina smo s pločama Azre i Bijelog dugmeta maltene igrali frizbi koliko su se grabile i tražile. Ploča je sada začuđujuće jako prodrla u mainstream. Naš prosječni kupac sada kupuje te velike izvođače - Azra, Haustor, EKV. Jako puno mladih traži baš te velike izvođače, dok stariji pak više kupuju raritete. Mlađa generacija istražuje, sve želi imati. Više Niel Young i Dylan ne isključuju The Clash ili Nirvanu”, govori nam Tomislav.
Free Bird - prodavaonica ploča
U posljednjih nekoliko godina, sve češće se i mlađi autori, poput Pocket Palme, Matije Cveka pa sve do Vinka Ćemeraša odlučuju i na vinilno izdanje svojih albuma. Zanimalo nas je - koliko je to uopće isplativo?
“Ja se, doduše, ne bavim izdavaštvom pa ne znam točnu kalkulaciju, ali ono što se može reći jest da su ploče užasno skupe. Danas je jako teško naručiti ploču, da ta ploča bude proizvedena u normalno vrijeme - tu su redovi doslovno za narudžbe ploča. Postoje deficiti na tržištu ploča”, rekao je Tomislav te dodao kako je ploča jedinstvena upravo po svojoj kvaliteti zvuka koja bi se mogla dobiti uz odgovarajuću opremu. Upravo je to razlog zbog kojeg je u mnogočemu “prešišala” kazetu. Kazeta je uvijek bila medij za širu konzumaciju, nešto što ste mogli nositi sa sobom. Kvaliteta zvuka je ono što se dobilo s pločom - i to uz odgovarajuću opremu. Tu počinju te igre bez granica. Kvaliteta analognog zvuka koja je bila na ploči nije nikada dostigla s CD-om. Ne podcjenjujem nikako CD. On ima jako smisla kao medij, pogotovo za glazbu koja je snimana u doba kada se već digitalno razmišljalo. Govorimo o nekom periodu druge polovice osamdesetih. Ova starija mjuza, Led Zeppelin, Queen - to je još uvijek najjače na ploči. Osim toga, ploča je autohtona i kompletna stvar - zamišljena je kao album s 40 minuta trajanja”, ističe.
Free Bird - prodavaonica ploča
Zasigurno među vama postoje i oni kojima je svijet vinila potpuni novitet, bilo da ste nedavno kupili gramofon, bilo da vam je “iznimno cool” te ga planirate nabaviti. Upravo smo zato od stručnjaka odlučili saznati što se više isplati - u startu investirati u kvalitetan gramofon od nekoliko tisuća kuna ili nabaviti i mali gramofon, koji često možemo naći i u trgovinama s elektroničkim uređajima, po znatno nižoj cijeni.
“S gramofonima vam je specifična situacija. Ne da tjeram vodu na naš mlin, ali bolje vam je uzeti kvalitetan gramofon, u dobrom stanju sa dobrom iglom, nego te gramofone s iglom i zvučnicom niže kvalitete koji su lagani, koji se lako trknu pa ta igla ode. Kod starih gramofona imamo situaciju, poput Tosce, da na pločama vidimo ako je ona svirana na tom tipu gramofona, po cikličnim oštećenjima. Jedan pristojan linijski gramofon, od 400 do 1000 kuna, to je već super start. Najmanje se isplati štedjeti na gramofonu jer vam pojačalo ili zvučnik može dati samo malo lošiji ili bolji zvuk, ali gramofon će vam oštetiti ploče” upozorava Tomislav.
Free Bird - prodavaonica ploča
Ususret Danu prodavaonica ploča ističe kako spremaju određene popuste, a od danas se mogu pohvaliti i novim i kvalitetnijim Web shopom.
Zahvalili smo se srdačnom Tomislavu, njegovu nasljedniku Branimiru i cijeloj ekipi Free Birda te smo se uputili nekoliko adresa niže, na adresu Tratinska 33.
U Woodstocku nas je dočekala opuštena, atmosfera i Ian Mikulec koji je upravo primao telefonsku narudžbu. Ian Mikulec, jednako kao i Branimir, nasljednik je vinyl shopa. Njegov otac Darko Mikulec bavi se ovim poslom gotovo cijeli život. Ne pada jabuka daleko od stabla, rekla bi stara narodna.
Ian Mikulec u Woodstock prodavaonici ploča
Dok je Darko mirisu vinila posvetio život, Ian je u obiteljskom biznisu tek sedam godina.
“Otac mi je proputovao cijelu Europu, obišao je sve sajmove i sve me to privuklo”, govori te dodaje: “radimo najbolje što možemo iz svega što smo naučili. Kako se kreće prodaja ploča, od nabave do potražnje”.
Otkriva nam kako, barem u slučaju Woodstocka, nema nikakve razlike u prodaji preko interneta i prodaji u fizičkoj trgovini.
Woodstock - prodavaonica ploča
Najskuplja ploča u Woodstocku u ovom trenu iznosi 700 kuna, a radi se o ploči “Blues Now”, (LP, Comp, Mono), dok je ploča koju je Ian posljednju kupio “Astral Weeks”.
Woodstock - prodavaonica ploča
Kao i Tomislava, pitali smo ga isplati li se više obilaziti sajmove ili kopati po poslovnicama.
“Ovisi kako kome odgovara. U prodavaonicama se sve može laganini izvidjeti. Na sajmovima je super to imate priliku vidjeti ponudu iz različitih shopova, ali i ljudi koji prodaju svoje kolekcije. Možemo reći da se uspije nešto i uštedjeti”.
Ian Mikulec u prodavaonici ploča Woodstock
Dakako, ovdje je i drugi savjet za sve početnike u svijetu vinila.
“Većina ljudi uopće ne zna kakav gramofon ima i što uopće želi od njega. Fora su ti vintage komadi kofera-gramofona, ali ne bih to preporučio. Ako se želi doći do nekog zvuka i nekog osjećaja, onda bi trebalo izdvojiti malo veću svotu novca”, rekao je Ian potvrdivši Tomislavov odgovor.
Zahvalili smo se samozatajnom Ianu te krenuli put Dirty Old Shopa, koji se smjestio na adresi Tratinska 18.
Kako u trenu kada smo došli u poslovnicu vlasnika ipak nije bilo, na naša je pitanja odgovorila nadasve ljubazna Zrinka Pilon. Kao i, evidentno, većina prodavaonica ploča, ni u Dirty Old Shopu još nisu smislili konačne popuste povodom 23. travnja. Zanimalo nas je i postoji li razlika u dobnoj skupini, s obzirom na to da se ipak ne radi o second-hand vinyl shopu.
Zrinka Pilon i reporterka portala Net.hr u Dirty Old Shopu
“Nema dobne skupine. Posjećuju nas ljudi od 15 do 90, s tim da mi imamo samo nova izdanja. I dalje je definitivno prodaja u trgovini bolja od prodajeinterneta. Jako puno ljudi iz Zagreba kupuje putem interneta. Imamo opciju preuzimanja u trgovini pa neki odaberu to, a neki pak slanje poštom. Na sajmove rijetko idemo jer nemamo second hand vinile. Preko 3000 ili 4000 ploča imamo u ponudi, a barem jednom tjedno stižu nam i nova izdanja. Ima jako puno tih re-izdanja pa se nekad zna dogoditi da nestane nečega pa se čeka dotisak”, otkriva nam Zrinka.
Dirty Old Shop - prodavaonica ploča
S obzirom na to da se ipak radi o novim izdanjima, odmah smo upitali i što se najbolje prodaje.
“Uglavnom smo fokusirani na indie ili alternativnu publiku pa nam često znaju tražiti El Bahattee, Edu Majku, Tram 11, Pocket Palma, Hladno pivo”, rekla nam je Zrinka.
Nakon Dirty Old Shopa, uputili smo se na adresu Podgorska ulica 3, u Karma Vinyl Shop, gdje su nas dočekali kumovi Zdenko i Željko.
Zdravko Erceg, vlasnik Karma Vinyl Shopa
Zdenko i Željko svoj su kolekcionarski hobi prije 25 godina pretvorili u posao. Trenutno u svom asortimanu imaju preko 40.000 artikala, od kojih je 20.000 vinila.
“Najveći izazov uvijek je bio platiti sve na vrijeme. Bilo je dobrih, ali bilo je i loših perioda. Posebno ispočetka dok nas nisu otkrili”, priznao nam je Zdenko.
Karma Vinyl Shop
Novi val, punk i klasična rock antologija najtraženiji su u Karmi, a internet prodaja kod njih je dosta slabija u usporedbi s drugim shopovima.
Što se tiče novih izdanja na vinilu, Zdenko sumnja u njihov uspjeh.
“Ne znam koliko je isplativo. Nema tu nekog interesa, ako i ima to je onda puževim korakom”, rekao je.
Ipak, ovaj svestrani kolekcionar, kojem je prva ploča bila singlica od Rolling Stonesa, “Satisfaction”, ističe kako će “vinil frikovi uvijek biti vinil frikovi”.
Ususret Record Store Day imaju klasičan popust od 20 do 50 posto.
Posljednja gramofonska stanica bila je u Analognom zvuku u Dubravi. Kod Tonija Sumana, vlasnika Analognog zvuka, situacija je pomalo drugačija. Za njih je 23. travnja malo posebniji dan.
Analogni zvuk - prodavaonica ploča u Dubravi
“Dan prodavaonica gramofonskih ploča nama je pomalo poseban dan jer odajemo počast svome dućanu i zapravo ostvarenju jednog sna, ideje i vizije koju smo imali. Našim kupcima na taj dan dati ćemo do 20 posto popusta. Isto tako pripremamo malo iznenađenje za sve naše posjetitelje. Trenutno ne možemo još puno otkriti, ali radi se o prvoj i dugoočekvanoj svirci u Analognom zvuku. Zbog epidemiološke situacije, do sada nismo bili u mogućnosti realizirati taj dio, ali evo, stvari su se promijenile i mi smo to s nestrpljenjem dočekali”, govori nam Toni.
Za ekipu iz Analognog zvuka, gramofonske su ploče omiljeni način slušanja glazbe te ih upravo to gura da se ovim poslom bave u digitalno doba.
“Gramofonske ploče i slušanje glazbe na tom mediju je nešto što preferiramo i inače i to je omiljeni način na koji slušamo glazbu. Taj opipljivi dio slušanja ima svoju čar – držanje ploče u rukama, otvaranje omota, stavljanje na gramofon. A i zvuk ima neku dodatnu toplinu i ugođaj. To smo željeli približiti i drugima, a i već postojećim viniloljupcima (kojih ima jako puno) omogućiti dodatnu ponudu. Osim samih ploča, naš dućan je zamišljen i kao, od milja nazvan, „dnevni boravak Dubrave“. Tako da svatko može doći, popiti kavu, poslušati ploču i guštati u glazbi koja je kod nas zastupljena na razne načine. Ipak mi nudimo 'glazbu za sva osjetil' ", ističe Suman.
Analogni zvuk - prodavaonica ploča u Dubravi
Ekipu Analognog zvuka najviše veseli činjenica da je veliki broj njihovih kupaca upravo mlađa generacija, a otkrili su nam i kakvo je stanje što se tiče internet kupovine.
“Nerijetko su to i osnovnoškolci i srednjoškolci koji tek otkrivaju gramofonske ploče i glazbu na tom mediju. Ali najviše ipak vinile kupuju osobe u 20-ima. Ima tu dosta i kolekcionara zrelije dobi, koji cijeli život skupljaju gramofonske ploče i koji su ostali vjerni tom mediju. Još uvijek ljudi preferiraju kupovinu u dućanu, uživo. Drugačije je iskustvo kupovine kada ručno prebireš po policama, izvadiš ploču koja te zanima, pogledaš je, staviš na gramofon pa poslušaš zvuk, pa je tek onda kupiš. No, potražnja je velika, a u Hrvatskoj su jedini dućani s gramofonskim pločama u Zagrebu. Tako da ljudi iz okolnih gradova nemaju mogućnost kupovine na ovaj način. Tu je kupovina putem interneta jedina mogućnost. Ali često se dogodi da neki kupac koji redovno kupuje putem analogni-zvuk.hr, obavezno navrati do našeg dućana kada se nađe u Zagrebu. Nažalost, putem webshopa još uvijek nismo uspjeli pronaći način da ljudima prenesemo taj ugođaj „dnevnog boravka“. Možda je to razlog što kod nas preferiraju kupovinu uživo”.
Analogni zvuk - prodavaonica ploča u Dubravi
Iako i dalje postoje ljubitelji glazbe na kasetama, Toni smatra da one ne mogu konkurirati gramofonskim pločama: “Prošlih godina je prodaja gramofonskih ploča premašila i prodaju na CD-ima. Gramofonske ploče doživljavaju veliki povratak. Kao što smo već naveli, taj opipljivi aspekt slušanja i način na koji je glazba snimana daje posebnost gramofonskim pločama”.
U Analognom zvuku možete pronaći preko 4000 ploča, a i sami vlasnici često “zagaze u nepoznato”.
“Izlet u nepoznato je nešto najdivnije u ovome poslu. Često su upravo naši kupci ti koji nam otkrivaju novu glazbu. Trudimo se osluškivati želje i potrebe naših kupaca, ali definitivno i vlastiti glazbeni ukus tu igra ulogu”, priznaje Toni.
Kao šećer na kraju, razgovarali smo i s mladim glazbenim producentom, Antoninom Šimićem iz zagrebačkog Greenwood studija, koji je inače i strastveni kolekcionar, zajedno sa svojom zaručnicom Emilijom.
Antonino Šimić
“FB grupa 'Volim gramofonske ploče' bila je svakako jedan od “okidača” da pokrenemo Facebook i Instagram page. Dosta sam fotografija i tekstova tamo stavljao, pa rekoh zašto ne napravimo nešto samostalno. Ema ima oko za fotke pa je ona zadužena za to, dok ja za tekstove s obzirom da imam iskustva u novinarstvu i pisanju raznih tekstova vezanih uz glazbenu kritiku, nastupe i slično. Rast je solidan s obzirom na to da idemo na širinu, ne samo regiju i treba vremena za ozbiljno se posvetiti tome, koliko primarni poslovi to dozvole, a toga je sve manje u posljednje vrijeme. U pandemiji smo imali više vremena se baviti time pogotovo što smo bili doma. Instagram se pokazao kao super platforma za to gdje imamo preko 2300 followera iz cijelog svijeta, pa tako bude zanimljivo povezati se s nekim 'vinyloljubcima' hrvatskih korijena koji žive u Australiji, Francuskoj i Njemačkoj. Dosta starih tekstova sam prebacio na engleskom jeziku kad sam shvatio da imamo više followera sa engleskog govornog područja nego s hrvatskog”, priznao nam je Antonino.
Nekoliko puta godišnje u Zagrebu se organiziraju i različiti sajmovi gramofonskih ploča, a Šimić nam je otkrio i isplati li se čekati takve sajmove.
“Treba znati po što si došao, jer ćeš se izgubiti u moru starih, novih i raritetnih izdanja. Kad uđeš u taj “đir” i shvatiš kako neke stvari funkcioniraju puno će ti biti lakše, svi mi kad smo krenuli u to znali baciti novce. Najisplativije je doći među prvima na sajam, jer ako dođeš poslije logično je da nešto povoljno i dobro se razgrabi. Što se tiče uštede love svakako bi ljudima preporučio da prate Record Store Day (zna biti 2 do 3 puta godišnje), jednom godišnje se radi i Menart outlet gdje se može puno povoljnije nabaviti izdanja major labela Sony i njegovih podružnica”, govori.
Kada je riječ o samoj popularnosti ploča, Antonino zaključuje sljedeće: “Kasete mi nikad nisu bile napete, iako sam ih kao klinac imao i bile su jeftinije od CD-ova i ploča, ako se dobro sjećam. Mislim da ploča osim samog zvuka koji je poseban ima neku sentimentalnu notu prema nekim boljim vremenima, koje su naše generacije preskočile. Osim toga ploče su fizički veći format od CD-a i kasete i izgledaju kao suvenir, sa puno većim coverom. Kad si obožavatelj nekog izvođača i benda puno je ljepši osjećaj to imati u ruci ili na polici nego CD. Bar meni”.
Antoninova prva ploča bila je sasvim slučajna.
“Kad sam bio dugokosi hard rocker kupovao sam neke CD-ove preko neta i naručio sam album 'Kiss my ass, and go to hell' grupe Hard Time po cijeni od 60 kn ako se dobro sjećam. U pošti me dočekala ploča umjesto CD-a, jer eto taj album nije nikad izašao na CD-u, a to je bio zadnji vlak tiskanja ploča u Hrvatskoj. Danas taj isti album vrijedi 200 kn cca, ali ga ne mislim prodavati.
Zadnja ploča koju sam kupio je Kings of Leon 'When You See Yourself', ali ne sebi nego frendu za rođendan. Još je kod mene, nikako da se nađemo, tako da sam cijelo vrijeme u kušnji da je raspakiram i pustim”.
Antonino i Ema trenutno u svojoj kolekciji imaju između 400 i 500 ploča. Pogodite tko ih slaže.
