Pixies - EP1 (DIY)
Dvadesetak godina od prestanka studijskog rada uz povremeno curenje singlova (Bam Twok, BagBoy), najkultniji od kultnih bendova studentske Amerike i dobrog dijela ostatka svijeta, daju razloge za osmijeh svim ljubiteljima njihova gitarističkog nježnog zvuka i valjanja ritmova.
Četiri nove pjesme u formi EP-a izdržat će usporedbu s prijelazom 80.-ih u 90.-e kada su davali svoje najbolje. Uostalom to i angažman starog im prijatelja producenta Gila Nortona najbolje zvučno sugerira. Nakon povratničkih turneja kad se poštivalo njihovo prošlo vrijeme i prisutnost, sada su Black Francis, Joey Santiago i David Lowering dobili novu Kim za basom.
Originalnu Deal je zamijenila basistica Kim Shattuck, no stvari kao da su nastale u originalnim varijantama. Uz nedavno plasirani singl Bagboy, novi naslovi ih traže po akordima Doolittlea i Bossanove.
Singl Indie Cindy odlična je brojačnica u kojoj se daje pucan jem iz svih Pixies oružja, What Goes Boom napadačka riff stvar, Another Toe In The Ocean i Andro Queen iz Frank Blackove su pjesmarice kakve je sipao s Catholicsima, jednostavnih akorda, razvoja familijarnih melodija. Pjesme otuđenja više nisu snažne kao jučer ali nisu ni deplasirane. Opravdat će dio turneje, ali neće nikada nadomjestiti Mrs. Deal.
Ocjena: 7/10
//www.youtube.com/embed/bjmcsPpwNas
Franz Ferdinand - Right Thoughts, Right Words, Right Action (Domino)
Broji se već desetljeće miljenika brit rock ali i ovdašnje publike. Od najveće svjetske nove stvari debitantskim albumom kada su na ritmičkim osnovama post punka i novog vala sagradili jedan plesno ritmički obrazac Akex Kapranos i društvo zatvorili su otada nekoliko krugova.
Najveći hit ime je ostao prvi singl Take Me Out, a današnji četvrti album ih zatiče u fazi traženja načina kako izvesti zvučne i stilske promjene unutar kojih bi ostali bendom od kojeg ste nekad jako puno očekivali i za koji ste se nadali da neće utonuti u sivilo prosjeka jednom kad nestane svjetla pozornice s prvobitnog komercijalnog i kvalitativnog uspjeha.
Tražeći najpogodnije rješenje momci su odlučili igrati na sigurno pa nastavljati tamo gdje ih prethodni Tonight nije osobito razigrao. Novi album FF-a je zbirka solidnih pokušaja mirenja punka, artizma i funka kakav ih je činio novim svjetskim rock Ä udom. Ali tome smo odbrojali godina. Čini se da u smislu ideja momci tapkaju na mjestu a neke savršene nove stvari im ne dolaze lakoćom kakvom se doimalo na prva dva albuma. Imaju dobre ideje i misli, riječi su u redu, samo nedostaje malo do prave akcije.
Ocjena: 7/10
//www.youtube.com/embed/VrpNIgRJhfI
Mark Lanegan - Imitations (Vagrant)
Čovjek s najboljim glasom mračnog rock and rolla, nakon sjajnog lanjskog autorskog povratka s Blues Funeral ove se godine klanja herojima na albumu obrada unutar kojeg je povukao od kolege mu Grega Dullija iz Twilight Singersa, preko Nicka Cavea i Kurta Weilla, Neila Sedake i Johna Caila. Sve u downtempo ritmici i potmulim tonovima, u Markovoj interpretaciji pjesme dobivaju novi 'zagrobni' život. Svi posjetitelji njegovih zagrebačkih ukazanja svjedočili su silno karizmatičnoj pojavi čovjeka koji izvlači impresivan glas iz dubine duše prinoseći sav taj mrak na površinu. Još kad mu za takve interpretacije posluže klasici nabrojenih autora (Solitare, Mack The Knife, I'm Not the Loving Kind, You Only Live Twice...), rezultat je kolekcija umirućih i umirujućih komada za uzdahe.
Ocjena: 7/10
//www.youtube.com/embed/iLYISkdtTc4
Placebo - Loud Like Love (Universal)
Androgena pojava i glas frontmana Briana Molka materijal je za krajnosti. Ili mu se predajete zbog zanimljivosti ili će bespovratno iritirati zbog kenjkavosti i neprirodnog razvlačenja samoglasnika. No, teško je tom bendu zanijekati energiju (osobito koncertnu), prepoznatljivost ali i izdržljivost jer uskoro će dva desetljeća trajanja apmlituda uspona i padanja. Nakon fenomenalnog singla Nancy Boy kojim su predstavili novo strujanje na brit alter rock sceni objavili su šest studijskih albuma na kojima su završavali prepoznatljivi ton benda koji ne preza producentski se nakremati, ali iza naslaga se uvijek krila fina melodijska melankolija omotana naslagama gitarističke buke, distorzija i jake ritam sekcije.
Od tog se principa ne odmiču ni na novom albumu koji je pomirenje onoga što smo voljeli na Sleeping With Ghosts. Iako im kritika pribavlja uvijek kako su bend sposoban snimiti izvrsne komadiće koje od kojih nikako sklopiti impresivne cjeline, novi album nosi naslove poput A Million Little Pieces, Rob the Bank, Hold On To Me u kojima se prepoznaju vječne Molkove opsesije levitiranja između svijeta priznanje i osporavanja, pa je autorom briljantnih 'bedastoća' poput My computer thinks I'm gay, I threw that piece junk away... u singlu Too Many Friends. Kako ne simpatizirati takvog lika. Bilo bi ih zanimljivo opet provjeriti uživo u Zagrebu.
Ocjena: 8/10
//www.youtube.com/embed/pi_AJxsdOKo
