VIDEO: / Genijalni Miki Solus, opaki Dikobraz, sjajni Gibonni...

Popis novih izdanja na domaćoj sceni objavljenih potkraj prošle i početkom nove godine donosi naš kritičar Anđelo Jurkas.

7.1.2014.
9:53
VOYO logo

Gibonni - Live

U vrijeme kada jalni dio domaće glazbene scene gušta u oponiranju Gibonnijevom tvrđem izgovoru engleskog na promotivnom mu internacionalnom albumu, pokušavajući zazvati neuspjeh pri proboju granice engleskog govornog područja, njegova izdavačka kuća podsjeća na genijalnog pop autora i funkcioniranje istog uživo. Objavom zapisa s vrhunaca posljednje koncertne turneje u sklopu koje je promoviran album Toleranca nastavlja se dokazivati njegova suprermacija nad ostatkom življa dotične pripadajuće. Kombinirani CD i DVD audio video zapis nastupa iz zagrebačke dvorane Dražen Petrović svjedoči rijetko emotivno nabrušenom autoru. Njegovi potpisi i live izvedbe pjesama poput Divji cvit, Zamoli me, Mirakul, Vrata moje sestre, Žeđam ili iznimno efektno izvedenih spajanja Judi zviri i beštimje s Moja voda i Urbanovim ukazanjem te gostovanjem u Posoljeni zrak i Razlivena tinta i moćnim vokalom Maye Azucene, pedal steelom Davora Rodika, trenuci su koji proizvode žmarce i uzrokuju ježenja, a to je ona zadnja bitna stavka pri percipiranju nečije glazbene poruke. Gibonni možda igra na sigurno i povremeno bude maniristom pri serviranju svojih vizija mediteranski pituranog popa, ali je izvođač koji poštuje svoju publiku ugađajući joj na način sličan Balaševićevom. Izdvajajući the best of svog repertoara, servirajući ga svaki puta na dovoljno lirski i izvedbeno dramatičan način da fanovima izaziva žmarce, a pri kritičarima ostavlja usta začepljenima.

Ocjena: 9/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa

//www.youtube.com/embed/gKIvi13R4o0

Miki Solus - Mrtav je Johnny/Smrt je romantična/Bijela čokolada

Vrijeme interneta pobrisalo je diskografske granice i urušilo dosadašnje principe funkcioniranja i ovdašnje glazbene scene. Možda je kruta stvarnost da su Hrvati u velikom broju još uvijek kompjuterski nepismeni i još više inertni ako je pitanja istraživanja i prihvaćanja novih imena domaće glazbene scene te im je problemom otkrivati uzbudljive pojave mimo onoga što im vladajući mediji serviraju. U tom vrtlogu i zrakopraznom području već nekoliko godina po marginama scene povlači se lik imena Miki Solus koji uz forme regularnih free download albuma (Muzika sumnjive kvalitete (2011.), Bojim se muzičkih kritičara (2012.) svako toliko izbacuje singlove od kojih je svaki naredni u nizu jedan bolji od drugoga. Radi se o čovjeku koji glazbeno pomiruje akustične postulate Jonathana Richmana, Daniela Johnstona, Becka, Mancea, Rippera, pa i tog mrtvog Đonija kojeg zaziva, na urnebesno šarmantan, opušten, zabavan i nadrealan način. Da je pravde, na domaćoj glazbenom sceni ovom bi se karakteru pilo s dlana, proglašavalo ga se spasiteljem hrvatske glazbe, a ne zazivalo negdašnje kult veličine, a današnjeg prevoditelja, pisalo mu se grafite sa suzama u očima zazivajući povratke iz Nizozemske. Johnny je mrtav, živio Miki.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ocjena: 9/10

//www.youtube.com/embed/MzobPgQ0jgw?list=PLkim_TIvBiEQsvhpc2uirw2ZCPcu4Y3jF

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dikobraz - Živ sam

Grmljavine kronično nedostaje hrvatskoj glazbenoj sceni. Kad već dvadesetak godina izostaje dovoljno referentne nakupine mladih imena koji bi bukom i energijom otpuhnuli stalno dosadno izmjenjivanje ustaljena imena, red je da se stari mudonje našpanaju i pokažu što znači potvrditi epitete 'hrvatskog Motorheada'. Na toj liniji samoborski trio razvaljuje po osnovici hard rocka na liniji spomenute Lemmyjeve škole gromoglasnog vokala, brujajuće ritam sekcije i konkretnih gitarističkih riffova u poziciji od jako, jače prema najjačem. I takav im stav sasvim dobro leži. Možda je produkcija albuma mogla biti za nijansu prljavija ne bi li ih približila njihovom kunstu uživo, možda je namjerno namigivanje publici Djevojkom iz Samoobora duetom sa Sejom Sexonom moglo bit preskočeno, no singl Živ sam, Moram naći zabavu, Dobro je dodirnuti zelenu travu doma svog jasno aludirajući na Cashovu, Elvisovu ili Tom Jonesovu interpretaciju evergreena, Da li da tiho šapnem sve što treba viknuti, a napose bonus komadi Moja duša pijana od piva, Ne budi lud kojima ni dvadeset ljeta ne oduzimaju pokret ni snagu, sasvim su dovoljan razlog za podsjećanje na to kako glasan, jednostavan i jasan rock and roll treba zvučati.

Ocjena: 8/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa

//www.youtube.com/embed/6BwVUZJkUSQ

Renman - The Album... krka ili krkaspi

Doživjeti Renata Đošića ozbiljno, jednog od prvih zagrebačkih uličnih poeta i rimobacača, bilo bi 'promašiti ceo fudbal'. Možda nenamjerno, ali lik je garnirao cijelu bazu obožavatelja koji su njegove šatrovačke inverzije i besmislice garnirali kao ultimativne provale od kojih se činilo dobrih zafrkancija. Koliko je repera, koliko streetwise poete u old school Renmanu, odgovara njegov prvi pravcati album. Možda 16 ili više godina prekasno, ali bolje ikad nego nikad. Ako ni po čemu eto sličnosti s odgovarajućim modelom rada jednog Dr. Drea. Potpomognut produkcijskim i skladateljskim imenima Silvija Pasarića, Mila Stavrosa, bratije mu iz mlađih dana, ugošćavanjem vrhunskih vokala Kristijana Beluhana ili Carle Belovari i drugih, sva je sila uključena u potporu Renovim verbaliziranjima. Ona su najbolja kada otvoreno karikira ili se poigrava s fonetskim inverzijama i asocijacijama na prvu loptu (Kada sanjam da mi šišpu racku, Gle malu voćku poslije kiše) ili se pak referira svojim geto uzorima (New York, James Brown je pored tebe, Krka ili Krkaspi, Loco), dočim mu poetski pokušaji u rimama opet izvlače osmijeh jednako kao i taj toliko upitni flow aka spretnost nizanja riječi u rimama uz ritam. Kao i Target, jedan od 'ozbiljnijih' predstavnika zege kvartovske hip hop brije, Renmen je povremeno neshvatljiv u tome što i kako radi, stilski uglavnom neopasan, no najvećim dijelom zabavan lik stare kvartovske zege spike.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ocjena: 7/10

//www.youtube.com/embed/U668UKxrhvA

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Brain Holidays - Save Peace Babylon Delete

Legendarni Bob Marley je definitivno puštao korijene po svim kutevima glazbenog svijeta. Dokazuje to autorski opus Marka Gaćine aka Marcusa G.-a, jednog od najtvrdokornijih štovatelja stare škole reggae zvuka i njegovih osnovnih postulata koji više od desetljeća tvrdokorno ne posustaje vitlanjem crvene žute i zelene zastave Jamaica sound systema. Vokalna i skladateljska melodioznost koju njeguje zadržana je na novom albumu, ritmički se vrlo efektno potkrepljuje brass sekcijom, dočim se u porukama pokušava zadržati u sferi naivno pozitivnog feelgooda premda mu cinična vremena opako oponiraju. U tom naivnom puhanju u vjetrenjače ima puno šarma tako da ne čudi ako komadi poput Daj mi ljubav, Moj dan, Kapetan ili Budi pozitivan dobiju prostor na auto pilotima komercijalnih radio postaja, dočim one socijalno svjesne ili proklamatske poput Voice Of Ghetto, Politika Man ili Hungy People gube bitku s oporošću vremena i okolinom nastanka. S koje im god strane pristupali, radi se o produkcijski odlično izvedenom poslu. Da je više prostora u medijima ili koncertnim pozornicama, Brain Holidays bi mogli sasvim konkretno oponirati Postolar Tripperu, Stilnessu, Antenatu i inim postavama koji svoje glazbene i ritmičke osnove vuku iz reggae dub korijena.

Ocjena: 7/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa

//www.youtube.com/embed/GYHU995QSgc

Rokambol - Zajedno

Glumci u glazbi na domaćoj sceni nerijetko bivaju predmetom okretanja glave ili čepljenja ušiju zbog krajnje upitnih dometa. Uglavnom se radi o cover bendovima ili pak neprobavljivo pretencioznih mikstura dviju profesija koje rezultiraju nepotrebnim afektiranjima i prenemaganjima. U slučaju Nikše Marinovića sav je taj side effect preskočen. Na njegovom debitantskom albumu Zajedno na kojem će spojiti ritmičke sklonosti brazilijani i šarmantne poetske pretenzije kakvih se nabacao već u sklopu ranijeg mu benda Batida. Neostvarena ljubav i čežnja kao centralni momenti njegovih lirskih opservacija iznjedrile su nekolicinu sjajnih komada (Poglavica Lacrimessa, Djevojka u crno bijelom kaputu), romantičnih skica (Za nas) ili pak interesantnog praćanja u koji ga niz asocijativnih slika muze usmjeravaju (Hoboji, Varalica, Krajiška). Nikša je multifunkcionalan lik osobito kad ga se o stavi nasamo s gitarom, tada pomirenja od Jadranka Črnka do Darka Rundeka bez bjelosvjetskih okolišanja nisu nerazumljive usporedbe. Za vjerovati je da ovaj solistički autorski izlet ima svojih jednako uvjerljivih ako ne i boljih nastavaka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ocjena: 7/10

//www.youtube.com/embed/pkYMEIK-rwk

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Olovni ples - Nulti dan

Ono čime su Overflow trijumfirali lani efektnim spajanjem hrvatske poetske povijesti (Mihovil Pavlek Miškina) i punk rock zvuka, u blueserskim i laid back rock shemama već neko vrijeme serviraju Olovni ples iz Dugog sela. S tom razlikom da su se njihove instrumentalne pratnje referirale na izbor više autora i njihove lirike (Matoš, Šenoa, Tadijanović, itd). Nakon prednika Sloboda na aktualnom albumu više se koncentriraju na autorski doprinos, premda se radi o svojevrsnoj kompilaciji već publiciranih i snimljenih radova. Uz bazni gitaristički pristup i fraziranja na liniji klasičnog rocka i bluesa Olovni ples se doimaju nastavljačima tradicije začete sa svim glazbenim ukazanjima Drage Mlinarca jednako kao i srodnicima riječkog Stuffa te gažerskih Telefon Blues Benda. U kontekstu trenutnog stanja na domaćoj glazbenoj sceni može ih smatrati svojevrsnim svježim imenom, premda im je glazb eni i tekstualni leksik izrazito tradicionalan i klasičan. Komadi poput Daj mi malo vjere, Isprat će kiša, Ugašena svijeća odaju tehnički i svirački potkovan bend kojem do potpunog trijumfa i afirmacije ili veće primjetljivosti na sceni nedotaje daleko konkretnijeg terenskog rada i prisutnosti od postojeće.

Ocjena: 7/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa

//www.youtube.com/embed/-Zcd4BrVCis

Mika Male - Gdje se sastaju luđaci

Treći studijski album zagrebačke art rock fuzije okupljene oko spiritus movensa Orlana Tusa nastavlja njegovati tradiciju mračnijih poetskih vizura, skladateljske pop eklektike i tabanja stazama u dosluhu s duhovima bendova poput Joy Division, Tindersticks, Walkabouts, Roderick Novi i ostalih njegovatelja glazbenih i lirskih kmica i tama. Povremeno te pjesničke ambicije djeluju neprohodno omatane mahom u akustične instrumentalne aranžmane, međutim date li im vremena na treće, četvrto i daljnja slušanja, otkriva se interesantnih glazbenih trenutaka. Ambicioznost u njihovom slučaju ne odlazi u grotesku i ne pretvara se u vlastitu pretencioznu karikaturu koliko se god Tus povremeno borio s rimama, skicama, sinonimima i metaforama koristeći ih više dadaistički nego narativno (Sepija, Suton, Bijeg, Pjesma ceste). Pametna glazba i glazba za intelektualce često biva prilično plauzibilnim terenom pogotovo u okruženju društva koje slušatelje sili na što bržu, jeftiniju i jednostavniju konzumaciju. No kako je ljubav univerzalan jezik, koferi čežnje u koje Mika Male spremaju dobar dio svog materijala, zaslužuju da ih se ponese na putovanje. Bar po terenima regije gdje se ne nalazi puno sličnh glazbenih primjera.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ocjena: 7/10

//www.youtube.com/embed/XXxYiAPPCSs

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Divlje jagode - Biodinamička ljubav

Česti problem autora stasalih na nekima od preživljenih glazbenih formi prošlog stoljeća je raskorak između vremena pionirskih stvaranja ili još više negdašnjeg komercijalnog uspjeha s dosluhom anno domini 2013./2014. Sead Zele Lipovača gitaristički je i autorski frontmen, nositelj prava na ime i franšizu Divlje Jagode. Jedina istinska konstanta tog hard rock, sweet metal benda, ovdašnje inačice hair metala. Trag Divljih Jagoda na ex Yu sceni ostavit će ih najpoznatijih po Motorima, lansiranju Alena Ismalovića, skrivanju Gibonnija u jednoj fazi ili pak odgajanju generacija koje će danas teško objašnjivim čudesima obljubiti Opću Opasnost i whitesnakeovske fraze iz 70.-ih i 80.-ih. U kontekstu novog albuma Divljih Jagoda to znači koloplet srcedrapajućih pjesama o tužnoj ili malo manje šmrcajućoj ljubavi, prepun gitarističkih solaži glavnog frazera koji će ujedno biti i producentom. Tirade istih tonaliteta u tugaljivim tonovima korespondiraju vapajima sablažnjivih, patetičnih i nejasno struktuiranih stihova (Ulazim u sjaj tamne odaje/Tu si svjetlo ti i tvoje zjenice...) koji bi pak trebali odgovarati nafalnoj emotivnosti. Sačuvaj Bože i Vraže skupa ovakve glazbene prošlosti i nekim greškama u vremeplovima prebačenim i preživjelim do današnjih vremena. Preživjeti ovaj zamor i dosadu zaslužuje nešto poput osjećaja nataknute svinjske glave na izvrsno kičenom omotu albuma (usput budi rečeno, jedine originalne i koliko toliko zanimljive stvari vezane za album).

Ocjena: 3/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa

//www.youtube.com/embed/oMQ0YbTtH6Y?list=PL3KRPh5OunEdPohCUyqUAEZDCFk0ZEDiZ

Samit
fnc 15
Gajin svet
Cijena strasti
Hell's kitchen
default_cta
Azbuka našeg života
Tajne vinove loze
Ljubavna zamka
Alvin i vjeverice
Pevačica
default_cta
Obiteljske tajne
Brak na prvu Australija
Volio bih da sam ovdje
Brak na prvu
Playmobil
default_cta
Sumrak saga: Mladi mjesec
VOYO logo