Radi se o knjizi koja sumira anegdote, humoreske, karikature, skandale, tragedije, suludosti, vezane za rad i djelovanje najvećih ili najzanimljivijih i najosebujnijih, najoriginalnijih glazbenika teritorija znanog kao Ex Yu, ali i svjetske glazbene scene veazno za ovaj prostor. Ovaj put donosimo Gibonnijevu priču.
Gibin metal bend Osmi putnik je u ljeto 1987. trebao svirati u mjestu u zadarskom zaleđu.
Neki vatrogasni dom ili škola, ne sjeća se precizno, ali dovoljno za imitaciju rock and roll kluba koliko ga je predratna Jugoslavija mogla zamišljati. Bend je iskrcao opremu, spremao se za tonsku probu, odrađivao klasične pripreme, kad Gibi uletava neki lik, kaže izgleda kao iz Rodriguezovih ranih filmova (Mariachi, Desperado, Od sumraka do zore), odvede ga u stranu pokazujući mu pištolj i nož, govoreći mu da uđe u auto.
'Sjedi', kaže mu dok ga dovlači do 'stojadina'. Nestali su u hipu s mjesta svirke, lik ga počeo voziti po kotarima i brdima zaleđa, vozili se petnaestak minuta da bi stali u nekoj zabačenoj kavani.
Izašli su bez puno komuniciranja, kaže Gibo, još dobiva na vremenu, ne zna je li vrag odnio šalu ili će sve ispasti dobrim smijehom. Sjeli u kavanu za stol, lik naručio rakiju i salvetu.
Gibo gleda, Gibo ne vjeruje. Da kog će vraga salveta. Konobar ih posluži. Lik počne pisati pjesmu na salveti. Aaaaaa, pjesnik dakle, skuži Gibo o kojoj se vrsti otmice radi. Ali čovjek je nabrijan.
Napiše par stihova na salveti, pokaže Gibonniju i kaže: 'Šta misliš ti o tome, bil' ti to opjevao'. Gibo se snašao, govori: 'Odlično je. Naravno da bi pjevali'.
'A šta će bit s pjesmom? 'Oćeš li je stavit na kasetu?', kaže lik. 'Idemo natrag do mjesta na svirku pa ćemo se tamo dogovoriti'.
Gibo pokazuje svoje pregovaračke sposobnosti, ali lik ne popušta. Kaže: 'A 'oće li tu bit kakvih novaca?', misleći na zaradu od pjesme. Gibo govori da će biti ono neka autorska prava, postoci, počeo mu objašnjavati sistem naplate, a lik ga prekida: 'Stani, ništa to ja ne razumijem, prekomplicirano je, ajde ovako, nek' bude 30 miljona dinara'.
U prijevodu tadašnje konvertibilne valute, 600 dojč maraka. Iliti tri mjesečne plaće. 'Aj ti meni plati odma'', kaže lik očito imajući jako razvijenu svijest prema naplati svog autorskog rada. Uz podsjetnik na nož i pištolj kao sredstva urazumljivanja neodlučnih.
Gibo ga nekako opleo da se spuste na svirku jer u kavani neće ništa bitnoga riješiti pa će na licu mjesta kod benda isposlovati sve ostalo. Sad su već imali neki metajezik zajednički.
Poslije koncerta će obaviti formalnosti. Gibo je javio na šank ljudima koji su držali šank da liku cijele večeri u plastičnjake od dva decilitra toče pelinkovac i da ne staju, u nadi da će se otmičar naliti toliko da zanijemi i ispovraća dušu negdje u prostoriji.
'Da bi dobili na vremenu', kaže Gibo, 'svirali smo četiri sata. Premda smo tada imali samo jedan objavljeni album, debitantski Ulična molitva, a 'Glasno, glasnije' je tek bio u nastanku, svirali smo četiri sata taj koncert. Više od Springsteena, jebote. I to tako da smo u četiri kruga izvrtjeli isti repertoar, svirajući iste pjesme'.
Po završetku svirke, silaska s pozornice, gledaju okolo, nigdje lika nema. Očito je zabauljao negdje, plan s alkoholnom podvalom je uspio. Bend se na brzaka skupio, pospremio stvari i zapičio van pripizdine dok se lik ne pojavi. Kasnije nije bilo kontakta. Salveta je ostala u kavani.
