Umjesto da se radi hype od artlovera skupljenih kao puležanska grupa Chweger kontru će udariti interesima za Rozgine prekratke haljinice ili Severinine sandale, skandale i ine ljubavne brodolome. Bitno da su usne naprćene.
U raskoraku s tim i takvim medijima Chweger će nekoliko godina po izvanrednom debitantskom albumu promjeniti izdavača i opet uz briljantan studijski rad Edija Cukerića ponuditi prilično različit zvuk, ali i dalje silno relevantan i u dosluhu s alter zbivanjima van sterilnosti domaće vodeće pop scene.
Danas lišeni za aktivnu sviračko pjevačku figuru Maura Ferlina koji će ostati pozadincem odgovornim za najljepši artwork albuma, Chweger ambiciozno grade vizualnu glazbu i glazbu stepenica. Ljubiteljima minimalističkih repeticija i oponiranja klasičnim strofa refren strofa obrascima, Chwegeri moraju savršeno leći, osvojiti svojim pametnim pristupom kršenju pravila pop strukture.
Njihova gradiranja forme su unikatna pojava na domaćoj sceni i zahtijevaju slušateljsku pažnju. Tu će biti i odgonetka zašto ne prolaze u masama naviklima na površnost.
Višejezičnost naslova krije sjajne instrumentalne stvari ili romantičnu sjetu nove pjevačice Maje Griparić. Osobito su efektnima u skladbama Mon Garcon, Fućkam/The Whistler, Alone.
Jedini problem albuma je tekstualna nedorečenost i sistem u kojem logika 'manje je više' u liričkom smislu nije značilo prednošću, obzirom da se na izvanredan glazbeni dio Malog čovjeka ili meditativne Ona spava moglo ponuditi daleko efektnijih rješenja od ponuđenih egzistencijalizama. Elektronika u funkciji alter rock benda rijetko se toliko sugestivno utapala kao u drugom dijelu albuma kada taj chwegerovski mir progovara komadima Dijete, Free i Mir.
U nekoj pravičnijoj Hrvatskoj, uz nove albume Pavela, Mire Evačića, Mayalesa, ovo bi bila okosnica domaće glazbe zbog koje bi se mogli hvaliti kako nema mjesta kukanjima jer s kreativne strane i stilske raznolikosti rijetko kada nam je scena bila toliko uzbudljiva i kvalitetna.
8/10
