TRICKY - False Idols
Britanski trip hop pionir i izumitelj šapta u sporom ritmu, Adrian Thaws, čovjek je kojega uz Massive Attack i Portishead možemo smatrati odgovornim za ono što bismo mogli prozvati "blue noteom" ali izvan jazza. Potmule kombinacije sporotečnih hip hop ritmova, minimalističke i repetitivne prirode, uz kombinacije njegovih storytelling i njenih zavodljivih pjevačkih dionica, od vremena fantastičnog debija "Maxinquaye" nisu dobivale nastavak vrijedan divljenja. Čovjek je u oblacima ganja dima lutao i lutao. Povremeno kakvim singlom podsjetio na genij i lucidnost, no sve do aktualnog, albumi su pretjerano oscilirali. No "False Idols" je još jedno bezvremensko djelo. Raznolika i maštovita kolekcija omamljujućih, seksipilnih i zavodljivih pjesama, zbog kojih ćete redefinirati svoje shvaćanje najseksi trenutaka u glazbi i dozvoliti ovom liku da stane rame uz rame idolima poput Princea, Marvina Gayea il i Barry Whitea. Ovo je jedan od albuma godine premda je ni pola nije prošlo.
10/10
DAFT PUNK - Random Access Memories
Francuski elektronički duo koji voli parafrazirati rock and roll i tretirati ga sintesajzerima u svom beauty salonu daje do znanja na novom albumu kako jiza sve te silne tehnologije ipak moraju stajati ljudi i kako je moguće reizmišljati plesni žanr. Nakon što su rasplesavali globus negdje između genijalnosti "Homework" i stupidnosti "Discovery" albuma, nova shema je retro sintetika ali uz fantastične koncept kamuflaže. Od suradnje s najvrućim producentom trenutka Pharrellom Williamsom, do putovanja u prošlost na lekcije ocu synth popa Giorgu Moroderu i Nileu Rodgersu (vokalu Chica) preko sklapanja beatova s glasovima ekipe iz Panda Beara, Julianom Casablancasom iz Strokesa, Daft Punk su sazdali povijest disca i synth popa na dlanu. Učinili to s puno vibea, mašte i stila. Plesni je pokret uz njihov soundtrack ponovo seksi. Studio kao instrument bio je i ostao glavni moto Daft Punka. Thomas Ban ga lter i Guy-Manuel de Homem-Christo dokazuju kako je robotika u glazbi je u ovom obliku iznimno zanimljiva. Ako vas ovo ne pokrene, ruke usmjeri u startosferu i ne natjera bol u listovima tokom cjelonoćnog znojenja, nema tog ritma na svijetu koji će.
9/10
QUEENS OF THE STONE AGE - Like Clockwork
Stone rocker Josh Homme koji se svojom pustinjskom rock bratijom bio jednim od onih nosača post Nirvana rock and roll bombanja. Nakon fenomenalne moćne tutnjave s albuma "Songs For The Deaf" i traganja za pogotkom na albumima "Lullabies To Paralyze" i "Era Vulgaris", nova kolekcija predstavlja ga u prilično smirenijem i rafiniranom izdanju. Nema više brzinskih adrenalinskih razvaljivanja ni ubijanja bubnjevima Davea Grohla, a ni riffologija opasnih gitara nije onoliko isturena. Sad se priča s distance. Otkucava se, zapravo, prijeteći. Osim u izrazito ritmičnoj "Smooth Sailing" ili u grupnim featurinzima mnoštva prijatelja od Eltona Johna, Alexa Turnera, Brody Dale, Marka Lanegana i tako dalje ("If I Had a Tail" i "Fairweather Friends"), tek se povremeno sjećaju svoje rasturačke prošlosti. Dobrim dijelom novog albuma ne pretendiraju biti Led Zeppelinima novog milenija kako su im voljeli tepati, već mach o rock frajerima ali vrlo nježnog senzibiliteta.
8/10
NATIONAL - Trouble Will Find Me
Hrvati već po inerciji odvaljuju na ovakve bendove. Mračne vizije, disanje na granici s depresijom i patologijom, svi dani su tužni dani, duševna hrana za mjesec dana je lizanje i vidanje autorovih rana. Ponosni i manje ponosni samozvani gubitnici se lako poistovjećuju s ljudima koji ne znaju namjestiti konture osmijeha po uglovima usta. Život je ozbiljan, znate? O njemu se šale bezbrižnici, a mi nismo takvi. Boramo čelo, znojimo se nad knjigama koje nam nisu lektira niti brojevi jedan s beletrističkih top lista, egzistencijalizam nas pritišće toliko da se moramo osloboditi kroz svirku. I onda se redovno okrećemo put američkih morbid vizionara. The National su odličan bend koji godinama i albumima stihijski raste od nezavisne scene, praćeni kritičarskim aklamacijama, prema sve širem krugu potencijalnih interesenata. Već nakon trećeg albuma "The Alligator" predviđali su im prelazak te de be le zamišljene i nevidljive opne koja dijeli underground od formalnih mainstream izvođača iako su već na istoimenom debiju i "Sad Songs For Dirty Lovers" dobro definirali potonuća svojih muza "deep, down and dirty". "The Boxer" je bio zakucavanje. Aktualnim albumom nastavljaju zadovoljavati apetite fanova jer sva opća mjesta voljenja su i dalje prisutna bez puno potreba za eksperimentima. The National nisu osobito originalni, ali uporno pogađaju trenutak svih ljubitelja glazbe tuge. Nepogrešivo ćete ih ispipati na razmeđu glazbe i lirike Joy Division (osobito sjajnim radom i dinamikom bubnjara Bryana Devendorfa), Tindersticksa (boja vokala frontmena Matta Berningera), Interpola (u gitarističkim frazama), Walkaboutsa (u shvaćanju akustike), te neizbježnog apostola Nicka Cavea i mirnijih razdoblja njegove Bad Seeds pozadine.
7/10
VAMPIRE WEEKEND - Modern Vampires Of The City
Studenti kolumbijskog sveučilišta Ezra Koenig, Rostam Batmanglij, Chris Tomson, i Chris Baio sreli su se između predavanja i izležavanja na travnjacima pripadajućeg kampa. Netko je spomenuo da bi bilo zgodno imati bend koji ne zvuči punkerski, world music, popično, klasično, predvidljivo i infantilno, kakvih je gomila. Trebali su nešto prozračno i poletno, na što će djevojke plesati i s oduševljenjem nazvati ih omiljenim studentima. Danas biti originalnim uglavnom znači znati pomiriti mnoštvo već patentiranih stilova i utjecaja. Nadjenuvši si ime, definirajući instrumente nisu dugo čekali ne bi li pronašli stil kojim će odmoći piskaralima pri sublimiranja njihova crossovera. Sve je tu. Od afričkih tribalnih ritmova kako ih je otkrivao Paul Simon na "Gracelandu", Peter Gabriel ili pak Byrneova poliritmija sa ili bez Talking Headsa. Akustika elektroničnog instrumenta, Ä istog pjeva i osobito puno ljetnog stava, momcima ostaje adutom za titulu najomiljenijeg studentskog benda trenutka. Na idućem albumu "Contra" su osim društveno političkih angažmana pokazali otvorenost elektro ritmovima koja na aktualnom djelu dobiva još korak dalje i razradu u detalje. U depra vremenima njihov pozitivan i feelgood stav, uz mnoštvo iznimno pametne i razoružavajuće lirike, modernim aranžmanima i sjajnom produkcijom, čine ih savršenim bendom za headlining jedan od ljetnih festivala. Njihov razvoj i kvaliteta nije upitna, kritika i publika ih vole, samo je pitanje trena hoće li se stvari oteti kontroli pa da krenu put stadionskih razmjera.
8/10
