Na tragu na kojem je nedavno nastao i film Sunshine Dannyja Boylea, debitant Duncan Jones snimio je punokvrni znanstveno-fantastični film u tradiciji Stanleya Kubricka.

Filmofile će (osobito scenama svemirskih halucinacija) Mjesec bez sumnje podsjetiti i na Solaris Andreja Tarkovskog, čiji je inferiorniji ali vrlo atmosferičan i hipnotičan remake u režiji Stevena Soderbergha (s Georgeom Clooneyem u glavnoj ulozi) mogla nedavno vidjeti i naša publika na DVD izdanju (ocijenjen je neatraktivnim za kina, premda je to upravo ona vrsta filma koju treba doživjeti baš u kino dvorani).

Retro-SF ugođaju pridonosi činjenica da su korištene makete umjesto sve popularnije računalne animacije, no upravo to čini cijeli film uvjerljivijim i vizualno atraktivnijim. Kevin Spacey posudio svoj glas računalu Gertyju uspijevajući zvučati poput Kubrickova HAL-a 9000.

Sam Rockwell oduševljava svojom višestrukom glumačkom izvedbom (u ulozi sebe i svojih klonova), kao zapravo jedini glumac tjelesno prisutan u filmu (ne računajući videofonske konverzacije i glasove). Redatelj Duncan Jones vješto ga vodi kroz likove koji premda nose isto ime i potječu od istog junaka, zbog različitih proživljenih događaja djeluju kao posve različiti karakteri.

Nema tu akcije ni borbi u stilu Ratova zvijezda, pa čak ni Zvjezdanih staza, ali ovakvom tipu filma one jednostavno nisu ni potrebne. Riječ o vrlo intrigantnom, hladnom i pomalo jezovitom ostvarenju koje uprkos posuđivanju od klasika znanstvene fantastike ima dovoljno noviteta da će ga ljubitelji žanra sigurno gledati s velikim zanimanjem.