Kako u petak javlja BBC, znanstvenici su rekli da je u rujnu 2015. rupa bila oko 4 milijuna četvornih kilometara manja nego godine 2000.
To se postignuće pripisuje dugoročnom postupnom smanjivanju korištenja kemikalija koje uništavaju ozon.
Britanski znanstvenici prvi su uočili polovicom 80-tih godina prošlog stoljeća da se ozonski omotač počinje stanjivati, razrjeđivati oko 10 kilometara iznad Antartike.
Ozon je važan jer blokira štetno ultraljubičasto zračenje sunca, a njegov nedostatak povećava opasnost od raka kože, oštećenja katarakte i šteti životinjama i planetu općenito.
Spasonosni Protokol iz Montreala
Američka naučnica Susan Solomon je 1986. godine utvrdila da ozon uništavaju molekule iz freona (CFS) koji možemo naći u raznim proizvodima, od laka za kosu, preko hladnjaka i rashladnih uređaja.
Razlog zbog kojeg se omotač počeo stanjivati upravo iznad Antarktike je tamošnja ekstremna hladnoća i puno svjetlosti.
Zahvaljujući Protokolu iz Montreala iz 1987. godine o smanjenju prizvodnje freona, koja je 1996. godine i potpuno obustavljena, stanje se postupno počelo popravljati. Sada se prvi put vidi da se ozonski omotač ponovno počeo povećavati.
Znanstvenici su optimistični što se tiče ostalih klimatskih promjena te napominju da bi se ozonska rupa iznad Antarktike mogla "izliječiti" u idućih 30 godina, ali da će sve ovisiti i od vulkanskih aktivnosti, ali i ostalih mogućih prepreka.
"Ne očekujemo potpuno oporavak do negdje 2050. ili 2060. ali vidimo da ozonska rupa više nije tako dramatična kakva je bila", objavili su znanstvenici koji su radili na projektu.
