Potjece iz ranog 1. stoljeca prema misljenju britanskog arheologa koji kaze da jedan drevni tekst ukazuje na zgradu koja je bila dom u Nazaretu, gdje su Marija i Josip podigli svog sina, tj. sina Bozijeg.

Profesor Ken Dark kaze da je rukopis "De Sanctis Locis" godine 670. napisao irski redovnik Adomnan, a u njemu se nalazi i opis kuce koja je smjestena izmedu dvije grobnice i ispod crkve.

Tekst se temelji na hodocascu u Nazaret koji je poduzeo franacki biskup Arculf i u njemu se spominje crkva "gdje je nekada tamo bila kuca u kojoj je othranjen Gospodin u djetinjstvu".

U eri Bizanta te opet u 12. stoljecu u vrijeme krizarskih ratova, rusevine zgrade ukljucene su u crkvu - sto ukazuje da je od velikog znacaja i trebalo bi je zastititi, tvrdi ovaj arheolog sa Sveucilista Reading.

Kuca je isklesana na vapnenackoj padini i ima niz soba i stubiste. Jedna od izvornih vrata su prezivjela, kao i dio izvornog poda.

U clanku objavljenom u casopisu Biblical Archaeological Review, dr. Dark kaze da iako jos nema dokaza, zasada nema "niti jedan dobar razlog" da vjeruje da ovo nije bio Isusov dom.

On je istrazivao ove rusevine u sjevernom Izraelu od 2006. godine.

Kao znacajno otkrice, kuca je prvi put identificirana 1880. godine nakon slucajnog otkrica anticke cisterne koju je pronasla jedna casna sestra.