Svjetlost na Mjesecu daje novi pogled na Zemljin satelit

Tvrdnje o promjenama na mjesečevoj površini su se povremeno prijavljivale stotine godina, ali su ih znanstvenici uvijek proglašavali kontroverznim.

Nedavno je francuski astronom Audouin Dollfus pružio do sad najsnažniji dokaz da ipak nešto povremeno remeti mjesečevu površinu. On je već 30. prosinca 1992. zamijetio, putem jednometarskog teleskopa Meudon u Observatorie de Paris, nizove odsjaja na vrhu velikog kratera Langrenus. Oni se dan ranije nisu tamo nalazili, a profesor Dollfus ih je promatrao nekoliko dana prije nego što su nestali. On vjeruje da odsjaji predstavljaju plin koji prodire iz tla i podiže prašinu s mjesečeve površine koja se održava putem sunčeve svjetlosti. Svakoga puta kada bi pogledao u teleskop odsjaji bi poprimili drugačiji oblik. Dollfus je tek nedavno obradio podatke i pripremio ih za objavu.

Pojava je prijavljivana već dulje vremena, a nazvana je Transient Lunar Phenonemon (TLP), ali za nju nije bilo dovoljno čvrstog dokaza. I Neila Amstronga su upozorili da potraži odsjaje tijekom spuštanja na Mjesec srpnja 1969. Rekao je da je vidio dio mjesečevih odsjaja, ali se kasnije nije mogao sjetiti gdje.