Na vrhuncu svoje karijere švercera kokaina, najzloglasniji narkoboss Kolumbije Pablo Escobar izgradio je ogroman posjed za svoje prijatelje iz kartela u kojem se nalazio i pravi zoološki vrt s ilegalno uvezenim egzotičnim životinjama, piše IFLScience.

Nezaustavljiv prirodni prirast

Nakon Escobarove smrti 1993. jedna je vrsta ostavljena da se sama brine o sebi, i od onda je znatno napredovala u amazonskoj prašumi. Sada su vodenkonji i službeno postali najveća invazivna životinja na svijetu, a znanstvenici sa Kalifornijskog svučilišta u San Diegu (UCSD) procjenuju koliki utjecaj na okoliš imaju ove ogromne poluvodene životinje.

Profesor biologije na UCSD-u Jonathan Shurin zadnje dvije godine surađuje s kolumbijskim znanstvenicima, veterinarima, ribarima i studentima u sklopu projekta promatranja kemije vode, proučavanja uzoraka mikrobioma, i zapisivanja zvučne pozadine kako bi se dobio holistički prikaz načina na koji nilski konji utječu na okoliš po cijelom spektru.

S obzirom da su opasni, teritorijalni, te teže po nekoliko tona, Escobarova četiri nilska konja, tri ženka i jedan mužjak, pušteni su na slobodu umjesto da ih se prebaci u obližnje zoološke vrtove. Očekuje se da jedna ženka roditi po jedno novo mladunče svake godine, što bi rezultiralo godišnjim rastom od oko 6%, te se procjenjuje kako danas u divljini Kolumbije živi i do 60 tih velikih životinja.

Ovi ogromni biljojedi endemski pripadaju rijekama i jezerima Afrike, gdje je njihov broj ograničen sezonskim sušama. No u kolumbijskoj toploj, vlažnoj i konstantnoj mkokroj klimi, gdje nemaju nikakvih prirodnih grabežljivaca, njihov je broj jednostavno eksplodirao.

Uvid u doba mamuta

Znanstvenici su otkrili da ove ogromne životinje ostavljaju podjednako velik trag u svome okoliču. Zbog svoje velike mase, ova stvorenja mijenjaju svoje mokro stanište čak i kad samo hodaju kroz njega. Uz to, oni su i neka vrsta "inžinjera ekosustava" koji jedu travu na kopnu a izmet ispušataju u vodi, te na taj način prebacuju hranjive tvari iz jednog ekosustava u drugi. Dok njihov izmet djeluje kao gnojivo, prevelike količine mogu biti otrovne te zagušiti vodene ekosustave, dok promjena u kemiji vode može predstavljati dodatnu prijetnju onima koji žive u vodenom okolišu.

"Nitko nije očekivao da će se nilski konji tako uspješno integrirati u vodene ekosustave Kolumbije", izjavio je kolumbijski biolog Aranguren-Riaño. "Rizik za domaće vrste kao što su lamantini, kornjače i ribe je visok a utjecaj na okoliš nepredvidljiv. Ovo je veliki problem jer su vodenkonji mogrirali rijeku Magdalenu te bi se od tamo mogli raširiti i u druga područja Kolumbije."

Ove životinje jedu ogromne količine vegetacije, što znanstvenicima pruža uvid u ekosustave od prije 10 do 20.000 godina, kada su drugi divovi, poput mastodonata i mamuta, lutali savanamakoje su se nakon njihovog izumiranja pretvorile u šume.

Znanstvenici upozoravaju da Kolumbijci i turisti često pogrešno smatraju da su vodenkonji dobrodušni divovi, što oni nikako nisu, te bi to moglo dovesti do budućih sukoba između ljudi i ovih životinja. No s druge strane, broj nilskih konja u Africi pao je na ranjivu razinu, te neki smatraju kako je bilo koji porast broja, makar i na drugom kontinentu, dobra stvar.