Ali, ako je suditi po rezultatima istraživanja koje su proveli znanstvenici na Sveučilištu John Hopkins, vid nema ništa s time. Otkrili su kako je moždana mreža na kojoj se temelji numeričko razumjevanje identična kod slijepih osoba i onih s normalnim vidom.

Znanstvenici su isto tako otkrili kako je vizualni korteks slijepih osoba duboko umiješan u matematičke zadatke, što navodi na zaključak kako je mozak znatno prilagodljiviji nego što se prije mislilo.

Matematička sposobnost nema veze s vidom

Vodeća autorica istraživanja Shipra Kanjila izjavila je kako se brojčana mreža razvija nezavisno o vizualnom iskustvu.

"Slijepi ljudi koji nikada nisu vidjeli ništa u svome životu imaju istu brojčanu mrežu kao i ljudi koji vide."

Znanstvenici su zatražili od osoba koje su rođene slijepe i kao i od ljudi zdravog vida s povezom oko očiju da rješavaju matematičke jednadžbe i odgovaraju na verbalna pitanja za vrijeme skeniranja mozga.

U slučaju matematičkih problema, sudionici bi čuli sve teže i teže jednadžbe te bi trebali odgovoriti da li je 'x' isti ili različit. Uz to, dobijali bi parove rečenica te bi trebali odgovoriti da li je njihovo značenje identično ili ne.

I u kod slijepih sudionika i kod onih sa zdravim vidom, ključna moždana mreža koja sudjeluje u matematičkom razumijevanju, intraparijetalni sulkus, odgovarala je robusno kada su sudionici razmišljali o matematičkim problemima.

U međuvremenu, samo kod slijepih sudionika reagirala bi i područja vizualnog korteksa kada bi se bavili matematikom. A vizualni korteks ne bi samo odgovorio - što su matematički zadaci bili kompleksniji, to je bila veća aktivnost u centru za vid.

Mozak je daleko fleksibilniji nego što smo mislili

Iako se mislilo da područja mozga kao što je vizualni korteks imaju strogo određene funkcije koje se mogu samo malo mijenjati, ovo istraživanje potvrđuje nedavna otkrića koja pokazuju da je situacija u stvari potpuno suprotna - da je vizualni korteks izuzetno plastičan te kad ne procesira podatke dobivene vidom može odgovoriti na druge podražaje, od izgovorenog jezika do matematičkih problema.

Suautorica istraživanja Marina Bedny, profesorica psihologije i znanosti o mozgu, kaže kako rezultati njihovog istraživanja, zajedno s ranijim rezultatima, navode na zaključak kako bi cijeli mozak mogao biti izuzetno prilagodljiv, gotovo poput računala koje se, ovisno o unešenim podacima, može rekonfigurirati da se bavi gotovo neograničenim brojem zadataka.

Bedny kaže kako bi se jednoga dana moglo prebaciti funkcije oštećenog dijela mozga na neko novo mjesto u mozgu.

"Ako možemo napraviti da se vizualni korteks bavi matematikom, u principu mogli bi napravidi da se bilo koji dio mozga bavi bilo čime", objašnjava Bedny.

Ovo je isto tako bila prva studija koja je pokazala kako ovaj prenamijenjeni cetar za vid kod slijepih ljudi ne odgovara nasumično na nove funkcije, već je postao specijaliziran i segmentiran po funkcijama, baš poput svakog drugog dijela mozga. Neki dijelovi korteksa zaduženi su za matematiku, drugi za jezik i tako dalje.

Čak i u stanju odmaranja skenovi mozga pokazuju kako se ova nova područja povezuju s tradicionalnim dijelovima zaduženim za matematiku i jezik kod ljudi s vidom.