Najpoznatiji od njih je slijepo crijevo, za kojeg smo uglavnom svi sigurni kako je potpuno nepotreban teret koji nas, ako se upali ili pukne, može ubiti ili nam barem priuštiti neugodnu kiruršku intervenciju.
Mišić na desnoj ruci, koji je najlakše uočiti tako da spojite maleni prst sa palcem, jedan je od rudimenata. Ukoliko ga nemate, nema razloga za paniku. On nema utjecaj na snagu vaše šake, a u rekonstruktivnoj kirurgiji upravo je to prva stvar koju će kirurzi izvaditi iz vas, kako bi popravili, primjerice, slomljen nos ili razbijenu usnu. Evo još nekoliko "suvišnih" organa, reakcija organizama i sličnih fenomena koji su tek ostaci revolucije:
1. Refleks hvatanja
Refleks hvatanja tipičan je za novorođenčad, a razvija se već u majčinoj utrobi, kada je bebica stara jedva 16 tjedana. Tada nerođeno dijete rukicama hvata pupčanu vrpcu. Istraživanja su pokazala kako je taj maleni stisak rukice toliko snažan da bi bebica mogla držati vlastitu težinu punih 10 sekundi.
Mladunče majmuna, koje ima isti taj refleks, može se jednom rukom držati punih pola sata. Majmunima taj refleks služi kako bi se lakše držali za tijelo majke koja je u stalnom pokretu.
Kod ljudi, taj se refleks izgubi do trećeg mjeseca starosti. Unatoč tome, znanstvenici i dalje smatraju kako refleks hvatanja igra značajnu ulogu u ranom razvoju novorođenčadi.
2. Repić
Ljudska trtica, rudiment repa sisavaca, modificirala je svoju ulogu. Sada je ona sidrišne točke za mišiće stražnjice. Ljudska trtica je normalno sastavljena od četiri rudimenalna kralješka spojena u jednu kost. “Ali zapanjujuće je koliko mnogo varijacija možemo uočiti ovdje”, kaže Patrick Foye, voditelj Službe za bol u trtici Medicinskoj školi u Newarku.
“Dok su djeca rođena sa šest prstiju rijetka, u broju kostiju trtice česta su odstupanja, pa nisu rijetki slučajevi rođenja sa tri ili pet koštanih segmenata. Čak je 100 medicinskih izvješća o djeci rođenoj s repovima. Ovaj atavizam se događa kada signal koji u normalnim slučajevima zautavlja produljenje kralježnice tijekom embrionalnog razvoja zakaže.
3. Umnjaci
Većina primata ima umnjake), ali nekoliko vrsta ih uopće nema. Antropolog Peter Lucas sa Sveučilišta George Washington u Washington DC-u tumači da kada se dimenzije tijela sisavaca kroz evolucijski proces naglo smanje u kratkom vremenu, njihove čeljusti postaju premalene da bi u njih stali svi zubi. To se, čini se, dogodilo sa Homo sapiensom.
Robert Corrucini sa Sveučilišta Southern Illinois u Carbondaleu ističe kako je problem pretrpanosti čeljusti kod ljudi pojačan u zadnja četiri stoljeća, kako je naša prehrana počela sadržati sve mekše sastojke. Treći kutnjak jednostavno nema mjesta za razvoj.
Oko 35% ljudi uopće nema umnjake, što bi moglo značiti da se oni nalaze na evolucijskoj putanji nestanka.
4. "Ježenje" kože
Pilomotorni refleks nastaje kada se maleni mišić u korijenu folikule dlake skupi, tjerajući dlaku da stoji uspravno. Kod ptica ili sisavaca služi kako bi zadržale toplinu ili upozorile napadača.
Žmarci i ježenje kože kod ljudi ipak imaju novu ulogu. Povezani su s emocionalnim odgovorom, na emocije poput straha, bijesa ili ugode kod, recimo, slušanja lijepe glazbe.
5. Šiljaste uši
Malo tupo ispupčenje koje izbija iz heliksa, spirale ili oboda na vanjskom dijelu uha, zove se "Darvinova kvržica".
Nalazi se kod nekih ljudi i to na samo jednom uhu ili na oba.
Prema Darwinu, ova kvržica ukazuje na nekadašnje posjedovanje šiljastih ušiju. Darwin je smatrao da je ušni obod ili helix nastao uslijed kretanja uha naprijed-nazad. Ostatak je iz vremena kada su naši daleki preci imali šiljaste uši, koje su mogli podizati i okretati radi osluškivanja okoline, vjerovao je Darwin.
6. Mišić "palmaris longus"
Nema ga oko 10 posto stanovništva. Pretpostavlja se kako je bio od koristi u doba kada smo učestalo visili sa stabala. Nema utjecaj na jačinu stiska šake ruke.
7. Muške bradavice
Muške bradavice suvišni su dio tijela te zapravo nemaju karakteristike rudimenta. Potpuno su nefunkcionalne ne samo kod ljudi nego i kod ostalih sisavaca. Jedino bradavice kod ženskog roda imaju funkciju. Tijekom embrionalnog razvoja muški i ženski fetus razvijaju se po istom obrascu sve do šestog tjedna, kada se aktivira muški spolni kromosom. No razvoj bradavica nastupa kasnije, a određuju ga autosomi dok spolni kromosomi određuju samo hoće li one biti funkcionalne ili ne. Muškarci se tako rađaju s bradavicama i dijelom tkiva dojke.
