Nova teorija gravitacije predviđa uptavo iste "devijacije" u kretanju koje su se obično objašnjavale prisutnošću još neotkrivene tamne tvari. Zagovornik ove nove teorije Erik Verlinde sa Amsterdamskog sveučilišta i Instituta teoretske fizike Delta kaže kako možda skroz krivo gledamo na gravitaciju, piše Phys.org.
Gravitacija nije osnovna, već novonastala sila
Verlinde je poznat po tome što je iznenadio svijet još 2010. s početnim navodima o novoj teoriji gravitacije. Rekao je kako gravitacija nije jedna od osnovnih sila prirode, već pripada među novonastale. To bi značilo da je gravitacija poput temperature, gdje kretanje čestica pretvara energiju u toplinu.
Na isti način, gravitacija proizilazi iz promjena u komadićima čestica unutar prostor-vremena.
Verlinde objašnjava kako Newtonov drugi zakon može biti objašnjen na isti način na koji kocke za slaganje djeluju na gravitaciju. To nudi novo objašnjenje za jabuke koje padaju i satelite u orbiti. Verlindeovo najnovije otkriće sada nam pokazuje kako razumijeti ponašanje zvijezda bez tamne tvari.
Vanjska područja galaktika kao što je i Mliječni put rotiraju znatno brže oko središta. To je neobično jer je količina obične tvari, poput zvijezda i planeta, jako mala u središtu, što znači da je nešto drugo trebalo uskočiti kako se Mliječni put ne bi razletio.
Fizičari su predložili da je postojanje još neotkrivene čestice poznatije kao tamna tvar odgovorno za takvo kretanje. Tako gledano, ispada da tamna tvar čini oko 80% svemira, što jednostavno nije imalo smisla.
Hologram i kugla 'ispod' njega
Verlinde je rekao kako nema potrebe za korišćenjem tamne tvari kada pokušavamo interpretirati kretanje galaktika, ili drugih zvjezdanih tijela. Rekao je kako se na to može gledati i tako da se koristi njegova verzija holografskog principa.
Znanstvenici Gerardus 't Hooft i Leonard Susskind potvrdili su kako se sve informacije o poznatome svemiru mogu "pronaći" na zamišljenoj kugli ispod njega.
To je poput stenograma koji, iako na prvi pogled djeluju zbunjujuće, nakon nekog vremena počinje stvarati sliku zbog povezanosti komada "ispod" papira. To nikako ne znači da je svijet iluzija, već da se svijet oko nas jednostavno percipira iz drugačije perspektive.
Zbog toga masa crne rupe nije jednaka njenom volumenu ili količini čestica u njoj, već njenoj površini. To je kao da su sve informacije sadržane u crnoj rupi i svemiru, stavljene na "papir" koji se nalazi ravno pred njom.
To znači da umjesto korišćenja tamne tvari i tamne energije, možemo jednostavno tvar koja 'nedostaje' u svemiru pridodati komadićima 'dodatnih' informacija u svemiru. Na taj se način i gravitacija može ubaciti u Verlindeovu novu jednadžbu.
To može imati ogromni učinak na način na koji se gravitacija, a samim time i stvari poput crnih rupa, mogu proučavati.
Ako se dokaže, Verlindeova nova teorija potpuno će uništiti trenutačni Standardni model pa će čak omogućiti uvid u razne paradokse poput obzora događaja ili čak i Velikog praska.
