Svake noći na tlu tropskih šuma Brazila grabežljivi crvi plošnjaci vrebaju malene beskralježnjake koji će im postati sljedeći obrok, piše IFLScience.
Crvi koriste svoje spretno, mišićavo tijelo i ljepljivu sluz kako bi zarobili žrtvu, a zatim progutaju cijeli organizam ili rastope tijelo žrtve pomoću izlučevina iz grla (usta se nalaze na sredini tijela i mogu se izvrnuti iznutra-van) te usisaju nastalu tekućinu.
Opasni pauci omiljena lovina
Jedna od omiljenih meta crva su lažipauci, vrsta pauka koji su i sami jako moćne životinje. To mogu zahvaliti oštrim botljama na nogama, ojačanom egzoskeletu, neprobavljivim obrambenim kemijskim izlučevinama i čeljustima koje su poput štipaljki. Biologe sa Sveučilišta u Sao Paolu stoga je živo zanimalo kako se ove dvije opasne, a tako različite vrste bore za postanak na mjesečini.
"U prirodi često smo naišli da se vrsta C. bergi hrani noćnim lažipaucima, te smo se pitali kako ove delikatne životinje uopće uspijevaju nadvladati te oklopljene paukove", napisao je tim u časopisu Journal of Zoology. Stoga su organizirali seriju od 32 borbe jedan na jedan između crva plošnjaka Cephaloflexa bergi i lažipauka Mischonyx cuspidatus. Kao borbena arena poslužila je zdjela iz Tupperwarea.
Ljepljivi napadi
Serija borbi otkrila je snage i slabosti svakog stvorenja. U 22 borbe crvi su napali pauke, a napad je svaki put započinjao brzim udarom njihove ljepljive glave koje bi, nakon što bi se zalijepila za pauka, istog brzo privukla crvu. "Tijekom sukoba crv plošnjak bi izlučivao sluz na lažipauka, lijepeći mu noge jednu za drugu, a tijelo za arenu, na taj način ograničavajući kretanje pauka."
Pet od 22 napadnuta pauka uspjeli su pobjeći prije no što je proteklo unaprijed određenih 10 minuta, dok je preostalih 17 bilo čvrsto priljepljeno, dok su im crvi pojeli iznutrice. No prije smrti ili bijega, 15 od 22 pauka uspjelo je prerezati crve sa svojom nožnom bodljom. Dva pauka (koji su obojica uspjeli pobjeći) čak su doslovno prerezali crve na pola koristeći tu metodu. Drugih 15 ispustilo je svoju kemijsku obranu koja je, barem privremeno, prisilila crve na povlačenje. Samo u jednom slučaju pauk je uspio ozlijediti crva svojim čeljustima, crv se brzo odmaknuo.
Očito zadovoljni s dobivenim informacijama, autori istraživanja zaključili su da njihova studija "naglašava važnost proučavanja prirodnih interakcija između žrtve i stvarnog grabežljivca, nasuprot umjetnom stimulansu ili simuliranim grabežljivcima". Da ni ne spominjemo da snimke borbi pauka i crva predstavljaju pravu napetu dramu.
