Posljednjih desetljeća uložene su milijarde dolara u istraživanje gena kako bi se objasnilo kako se naše urođene karakteristike manifestiraju kroz naš svakodnevni život.
Psiholozi su optimistični u predviđanju da će nam nove spoznaje pomoći da bolje razumijemo ljudsku prirodu.
Jedna ljudska karakteristika kojoj je pridano mnogo pažnje je osjetljivost. Ljudi koji su osjetljiviji obično emocionalnije reagiraju na stvari koje ih okružuju.
Veća je vjerojatnost da će se rasplakati za vrijeme filma, podijeliti na društvenim mrežama nešto što ih je ganulo i biti empatičniji prema osobama koje su siromašne ili ih je partner upravo ostavio.
No, postoji i veća vjerojatnost da će više biti usredotočeni na negativne stvari oko sebe nego na pozitivne.
Ono što znanost ipak najviše zanima jest odgovor na pitanje zašto je to tako? Zašto su neki ljudi emocionalniji ili burnije reagiraju? Zašto su neki ljudi pesimistični? Ukratko - zašto su neki ljudi toliko osjetljivi?
Znanstvenici sa University of California, Monmouth University i Albert Einstein College of Medicine ustanovili su da je osjetljivost urođena osobina koju se može prepoznati prema psihološkim reakcijama, uzorcima događanja u mozgu i - genima.
U njihovom istraživanju je sudjelovalo 18 ljudi koji su gledali fotografije na kojima se ljudi smiju ili mršte. Znanstvenici su skenirali njihov mozak dok promatraju slike.
Ustanovili su da osjetljiviji ljudi imaju veći protok krvi u dio mozga zadužen za emocije, svijest i empatiju, što je fizički dokaz prisutnosti osobine osjetljivosti. To se događalo bez obzira na to jesu li gledali tužne ili sretne ljude.
Odrastanje i okolina imaju velik utjecaj
No, možda najbitnije istraživanje je ono provedeno na 614 djece koja su okupljena na tjedan dana u kamp. Bila su starosti od 8 do 13 godina i sličnog socio-ekonomskog statusa, no različitog odrastanja. Polovica njih je u djetinjstvu bila zlostavljana (fizički, emocionalno ili seksualno), a druga polovica nije bila zlostavljana.
Djeca s genetskom varijacijom osjetljivosti, a koja su bila zlostavljana, doživljavala su novo okruženje kao prijetnju, dok su djeca s istom genetskom varijacijom, ali s normalnim djetinjstvom, bila znatiželjna. Ovo je vrijedilo za sve spolove, dobi i rase.
Što to znači? To znači da postoje određene genetske varijacije koje mogu doprinijeti anksioznosti ili znatiželji u novom okruženju, no odrastanje i okolina igraju veliku ulogu u tome kako će osoba na kraju reagirati na to što joj se događa.
Iako je ova genetska varijacija rijetka i ima je oko 1 posto populacije, dobar je uvid u to na koje sve načine na našu svakodnevicu mogu utjecati geni i okolina.
