Prva posada (Ekspedicija 1) stigla je tek dvije godine kasnije, ulazeći u postaju 2. studenog 2000. Bili su to NASA-in astronaut i zapovjednik William Shepard i ruski kozmonauti Sergej Krikalev i Juri Gidženko. Zajedno su pokrenuli postaju i aktivirali razne sustave kritične za održavanje života.
Od onda, još je 217 drugih ljudi iz 17 država svijeta posjetilo ISS. Ako se tome pridoda ruska svemirska postaja Mir, koja je bila konstantno nastanjena tijekom 12 i pol godina od 15 ukupno provedenih u orbiti, između 1986. i 2001., u zadnja tri desetljeća bile su samo četiri godine kada ljudi nisu živjeli u orbiti.
Počeci ISS-a nalaze se u prijedlogu za američku svemirsku postaju Freedom. Trebala je to biti isključivo američka stanica, ali zbog kompliciranosti i cijene samog projekta, američki predsjednik Bill Clinton odlučio je sklopiti partnerstvo s Rusijom u rujnu 1993.
Iako su Amerikanci osigurali daleko više financijskih sredstava, Rusija je osigurala neke od modula, kao i prijevoz tereta i ljudi sa svojim letjelicama Sojuz i Progres, što se pokazalo neophodnim nakon povlačenja Space Shuttlea u srpnju 2011.
Sama ISS trebala bi ostati u orbiti barem do 2024., kada će se neki njeni dijelovi, vjerojatno samo američki moduli, deorbitirati. Ti su moduli dovedeni u orbitu i pričvršćeni na postaju pomoću Space Shuttlea, te se sami ne mogu micati, dok su ruski moduli opremljeni potisnim motorima, te bi se stoga mogli sami relocirati na novu postaju, a to je nešto što bi Rusi htjeli napraviti.
Do tada, ISS će ostati osnova našeg boravka u svemiru. Nakon završetka Apollo misija na Mjesec, mnogi su se žalili što ljudi nisu napustili zemljinu orbitu još od 1972., ali ISS je unatoč tome izrazito bitna za naše razumijevanje života u svemiru, svemirskog leta, orbitalnih procedura, strojeva i opreme.