Lešinari nisu baš izbirljivi. Lešine kojima se hrane brzo se raspadaju pod naletom mikroorganizama i pretvaraju u hrpe toksina. Zbog toga su za većinu životinja nejestive. S druge strane, lešinari čekaju da njihov plijen dođe u poluraspadnuto stanje jer im je tako lakše probiti kožu, koja je često debela, ili odaberu brži način, a to je da gurnu glavu duboko kroz anus mrtve životinje i izlože se masi patogena iz fekalija.

Prva genomska analiza mikroorganizama pronađenih na njihovim glavama i debelom cijevu obajvljena je u časopisu Nature Communications.

Među 528 tipova bakterija koje su znanstvenici pronašli na glavama 50 lešinara bile su i one koje kod drugih životinja uzrokuju botulizam, gangrenu, tetanus, sepsu, krvne ugruške i gnojne čireve pa čak i antraks.

Dobar želudac

Lešinari očito imaju jako dobar želudac, u svakom smislu riječi. Kiselina im je deset puta jača od ljudske. Kad su znanstvenici ispitali unutrašnjost njihovih crijeva, ustanovili su kako je u njima nestalo 85 posto bakterija koje se mogu pronaći na glavi. No, ono što preostaje itekako je opasno. Dvije dominantne bakterije u debelom crijevu lešinara su Clostridia i Fusobacteria, koje uzrokuju pomor drugih ptičjih vrsta ili rak debelog crijeva kod ljudi.

No, istovremeno lešinari posjeduju zavidne obrambene mehanizme organizma pa tako imaju prirodnu imunost na vrstu bakterije koja uzrokuje botulizam, a imaju i završetke živaca koji su otporni na neurotoksine.