Za bića bez kostiju poznatija kao hidre, ovo je najobičnija stvarnost, jer si hidre doslovno rasparaju nova usta svaki put kad jedu. A sada su znanstvenici napokon otkrili kako ti beskralježnjaci to uspijevaju napraviti na staničnom nivou.
Ali prvo, što je uopće hidra? Hydra vulgaris je slatkovodni beskralježnjak veličine otprilike 1.3 centimetra. Na prvi pogled, izgleda kao mali štapić sa sitnim pipcima koji se granaju s vrha.
Kako bi jele, hidre sačekaju da im se približi neko stvorenje koje ništa ne sluti, poput račića ili male ribe. Čim pipak dotakne žrtvu, odmah ju paralizira, a zatim si hidra raspara nova usta i proždre lovinu, nakon čega usta brzo zarastu a hidra nastavi po starome.
Iako djeluje kao izrazito autodestruktivan način prehrane, hidre su izuzetno dobre u zatvaranju tih kratkoročnih usta tako da od njih ne ostane nikakav ožiljak.
Kako to čine?
Znanstvenici dugo nisu bili u stanju shvatiti koji to biološki mehanizam omogućuje takvo što, posebno zato što baš i nema smisla, a djeluje i kao jako gadan način prehrane.
Da bi otkrili kako to točno radi, znanstvenici sa Sveučilišta u Kaliforniji, San Diego odlučili su genetski modificirati nekoliko hidri, tako što su dodali različitu boju svakom sloju tkiva kože. Na taj su način mogli pažljivo promatrati kako hidre otvaraju i ponovo zatvaraju svoja usta.
Nakon što su proučili svoje nove, genetski modificirane hidre, znanstvenici su otkrili kako hidre u stvari omataju stanice oko novih usta koristeći električne signale kojima potiču skupljanje mišića.
Objavili su kako su stanice oko usta stvorenja u početku oble a, kada se mišićima signalizira da se otvore, postaju kuglaste. Toliko se u stvari transformiraju da se i jezgra unutar stanice izmijeni. Izgleda da to omogućuje hidri da otvori i kasnije opet potpuno zatvori usta bez ikakvih loših posljedica.
Iako sad poznaju proces, barem na staničnom nivou, znanstvenici još uvijek pokušavaju shvatiti zašto je ovo stvorenje evolucijom uopće dobilo ovu čudnu sposobnost. Koja je to korist u otvaranju novih usta prilikom svakog obroka? Nadaju se da će daljnim istraživanjem doći i do tog odgovora.
