Kada se zvijezda previše približi crnoj rupi, njena intenzivna gravitacija stvara plimne sile koje mogu doslovno rastrgati zvijezdu. U tim slučajevima, zvanim 'plimni poremećaj', neki ostatci zvijezde budu odbačeni velikim brzinama od crne rupe, dok ostatak padne u nju. To prouzrokuje karakterističan rendgenski blijesak koji može trajati i do nekoliko godina.
NASA-in Chandra rendgenski opservatorij Swift Gamma-ray Burst Explorer, i ESA/NASA-in XMM-Newton sakupili su različite dijelove ove astronomske zagonetke tijekom plimnog poremećaja po imenu ASASSN-14li.
Sve se dogodilo pored supermasivne crne rupe za koju se procijenjuje da teži nekoliko milijuna puta više od našeg sunca. Crna se rupa nalazi u središtu galaktike PGC 043234, koja leži 295 milijuna svjetlosnih godina daleko od Mliječne staze. Riječ je o najbližem plimnom poremećaju otkrivenom u zadnjih deset godina.
Iza obzora događanja
"Vidjeli smo dokaze za nekoliko plimnih poremećaja tijekom zadnjih godina i otprilike nam je jasno što se tada događa", rekao je Jon Miller sa Sveučilišta u Michiganu, koji je vodio istraživanje. "Ovo je jedna od najboljih prilika koje smo do sada imali da stvarno razumijemo što se događa kada crna rupa podere zvijezdu."
Nakon što je zvijezda uništena, jake gravitacijske sile crne rupe povuku većinu ostataka prema njoj. Ti se ostaci zagriju na milijune stupjeva i stvaraju ogromne količine rendgenskog zračenja. Uskoro nakon skoka zračenja, količina svjetla se smanji i materijal padne s druge strane obzora događanja, preko točke s koje svjetlo više ne može pobjeći.
Plin obično pada prema crnim rupama spiralno, u disku. Ali kako taj proces započinje bila je misterija. U ASASSN-14li astronomi su mogli svjedočiti formaciji takvog diska promatrajući rendgensko svjetlo na različitim valnim dužinama (znanim kao 'rendgenski spektar') i prateći kako se mijenja s vremenom.
Znanstvenici su zaključili da rendgensko zračenje dolazi sa meterijala koji je ili jako blizu ili se nalazi na najbližoj mogućoj stabiloj orbiti oko crne rupe.
Crna rupa nije kraj
"Crna rupa rastavi zvijezdu i brzo počne gutati njen materijal, ali to nije kraj priče", rekao je suautor istraživanja Jelle Kaastra s Instituta za svemirska istraživanja u Nizozemskoj. "Crna rupa ne može tako brzo sve progutati pa dio materijala izbaci van, dalje od sebe".
Rendgenski podaci sugeriraju prisutnost vjetra koji se miče od crne rupe. Ali vjetar se ne kreće dovoljno brzo da izbjegne gravitacijsku privlačnost rupe. Alternativno objašnjenje za relativno nisku brzinu je da plin iz raspadajuće zvijezde slijedi eliptičnu orbitu oko crne rupe te da se kreće najsporije na mjestu na kojem je najviše udaljen od rupe.
"Ovi rezultati podržavaju neke od najnovijih ideja o strukturi i evoluciji plimnih poremećaja", rekao je Cole Miller, suautor sa Sveučilišta u Marylandu. "U budućnosti, plimni će nam poremećaji moći služiti kao laboratoriji u kojima ćemo moći proučavati učinke ekstremne gravitacije".
Astronomi se nadaju pronaći još događaja poput ASASSN-14li, koje bi zatim mogli koristiti kako bi nastavili testirati teoretske modele o tome kako crne rupe djeluju na svoju okolinu i sve što im se previše približi.
NASA/Danas.hr
