Nusproizvod njihovog izgaranja smrdljivi su spojevi po imenu policiklički aromatski ugljikovodici (PAH). Ove su molekule "po cijelome svemiru", kaže Louis Allamandola, osnivač i direktor Laboratorija astrofizike i astrokemije u NASA-inom istraživačkom centru Ames. "I zauvijek plutaju okolo", pojavljujući se u kometima, meteorima i svemirskoj prašini, piše Popular Science.
Pregorjeli odrezak
Ovi su ugljikovodici čak navedeni i kao moguća osnova najranijih oblika života na zemlji. Ni ne iznenađuje da se policiklički aromatski ugljikovodici mogu naći u ugljenu, nafti, pa čak i u hrani.
Iako je ljudima nemoguće udahnuti svemir kako bi osjetili njegov čisti miris (radi se o vakuumu, umrli bismo ako bismo probali), kada npr. astronauti izlaze iz međunarodne svemirske postaje ove čestice koje se nalaze u svemiru hvataju im se za odijela te se tako unose natrag u postaju. Astronauti su prijavili miris "pregorenog" ili "prženog" odreska nakon svemirske šetnje.
Mjesec kao barut
ALTERNATIVNI SVEMIRI: Jesu li crne rupe zapravo prolaz u druge svjetove
Miris svemira toliko je izražen da je prije tri godine NASA zatražila od Stevena Pearcea iz tvrtke koja se bavi proizvodnjom mirisa Omega Ingredients da stvori miris za trenažne stimulacije. "Nedavno smo napravili miris Mjeseca", rekao je Pearce. "Astronauti su ga usporedili s barutom."
Allamandola je objasnio kako je naš Sunčev sustav posebno aromatičan jer je pun ugljika a ima malo kisika, te "baš kao kod auta, ako nema dovoljno kisika počne se pojavljivati čađa i osjetite smrad." Zvijezde bogate kisikom, s druge strane, imaju aromu koja podsjeća na roštilj na ugljen. A izvan naše galaktike, mirisi mogu biti stvarno zanimljivi. U mračnim dijelovima svemira molelukarni oblaci puni čestica sitne prašine posjeduju cijelu paletu mirisa, od slatkog šećera do sumporastog smrada trulih jaja.