Istraživanje je obavila skupina za planetarna istraživanja na sveučilištu UPV/EHU Baskije sa sjedištem na Inženjerskom fakultetu u Bilbau, koju predvodi profesor Agustíno Sánchez Lavegao i njegove kolege Santiago Pérez Hoyosa i Ricardo Huesa, prenosi Astrophysical Journal Letters. Kako prenosi portal znanost.com, australski astronom amater prvi je uočio veliku crnu mrlju blizu polarnog područja Jupitera, koji je najveći u Sunčevom sustavu, 19. srpnja prošle godine.
Sudar se dogodio na geografskoj širini blizu planetovog južnog pola, jedva 3 ili 4 sata prije no što je mrlja bila vidljiva na Jupiterovoj tamnoj strani, po noći, i to je spriječilo da se događaj promatra direktno.
Putanja je bila u suprotnom smjeru od ostataka kometa Shoemaker-Levy 9, koji se sudario s Jupiterom prije 15 godina, u srpnju 1994. godine.
Nakon što su obaviještene najveće svjetske zvjezdarnice, potvrđeno je da se mrlja sastoji od ostataka pepela zaostalog od udara kometa ili asteroida.
Glavne svjetske zvjezdarnice, uključujući i svemirski teleskop Hubble, analizirale su ovaj fenomen.
Nakon nekoliko mjeseci rada, objavljene su prve dvije studije koje se bave prirodom udarca i njegovim utjecajem na atmosferu planeta.
Prema istraživanju, glavna mrlja je tamni oblak koji se sastoji od otpadnih materijala proizvedenih sudarom, a dosegnuo je veličinu od otprilike 5000 kilometara u Jupiterovoj atmosferi, iako je bio okružen vijencem nastalim padanjem materijala, malo manje od veličine Zemlje.
Nije poznato je li taj gusti oblak koji se sastoji od vrlo sitnih čestica (jedva do tisućinke milimetra) i koji je jako taman, nastao iz otpadnog materijala tijela koje je udarilo o Jupiter ili su te čestice rezultat ekstremno visokih temperatura nastalih sudarom u Jupiterovoj atmosferi.
Tijekom dana pepeo su raspuhali Jupiterovi vjetrovi na isti način kao što je pepeo otpuhan s islandskog vulkana koji trenutno eruptira.
Postoje sumnje da je tijelo koje se srušilo na Jupiter komet ili asteroid.
Pretpostavlja se da je bilo tip kometa, sačinjeno od ledenih supstanci. Veličina meteorita bila je otprilike 500 metara.
Ovaj drugi, jasno uočeni sudar s Jupiterom, potvrđuje kako tijela veličine između 0,5 i 1 kilometar padaju na planet češće nego što se do sada mislilo, prosječno svakih 50 do 250 godina, ali nova otkrića pokazuju da se to događa svakih 10 do 15 godina.
Istraživanje sudara s planetima pomaže nam da bolje razumijemo sudare koji bi se mogli dogoditi na Zemlji.
Da je ovo tijelo udarilo o naš planet, rezultat bi bio kataklizmičan.
Srećom, postoji jako malo tijela ove veličine blizu nas i Jupiter služi kao "zaštitni kišobran" jer njegova jaka gravitacija privlači lutajuća tijela koja prolaze blizu njega u Solarnom sustavu.
Prethodni članci:
arti-201005210323006 arti-201002090476006
