Takvi sebični entiteti uključuju mikrobe, viruse, strane ljudske stanice, kao i imprintane gene koji su rezultat virusolikih elemenata.
Mi nismo individue
Posljedica toga je da mi nismo individualna bića koja imaju potpunu kontrolu nad svojim tijelom i umom, već superorganizmi, ili holobionti, zajednica ljudskih i ne-ljudskih elemenata koji nisu međusobno skroz jednako integrirani, te koji kroz konstantnu međusobnu borbu zajedno definiraju tko smo mi.
Iako nastajemo od gena naših roditelja, u nama se još nalazi čitavi mozaik virusa, bakterija, te, potencijalno, i drugih ljudi. Posebno je velika mogućnost u slučaju da ste blizanac da u sebi nosite komadiće vašeg brata ili sestre. Ono što je još čudnije je da oni vjerojatno utječu na to kako se vi ponašate.
"Ljudi nisu unitarne individue već superorganizmi", kaže Peter Kramer sa Sveučilišta u Padovi. "Jako veliki broj različitih ljudskih i ne-ljudskih individua neprestano se bore unutar nas za kontrolu."
Zajedno s Paolom Bressan Kramer je napisao rad u kojem poziva psihologe i psihijatre da obrate više pažnje na ovu činjenicu koja utječe na naše ponašanje.
Ovo možda zvuči alarmantno, ali već je dogo vremena poznato da su naša tijela u stvari nakupina brojnih različitih organizama. Mikrobi u našim crijevima proizvode neurotransmitere koji mijenjaju naše raspoloženje, neki znanstvenici čak tvrde da mikrobi mogu utjecati na naš apetit, tako da poželimo hranu koja sadrži elemente koji se njima sviđaju.
Ali postoje i opasniji slučajevi. Parazit Toxoplasma gondii naprimjer, toliko poremeti mozak štakorima da ih počnu privlačiti mačke, koje parazitima predstavljaju ugodan dom za razmnožavanje.
Ali taj mikrob djeluje štetno i na ljudski mozak - čini nas spremnijim da preuzimamo nepotrebne rizike, ali i povećava šanse da ćemo patiti od šizofrenije ili samoubilačke depresije.
Ljudska invazija
Ono što će nekima djelovati još jezivije činjenica je kako nas ne 'napadaju' samo sitni mikrobi, već i druga ljudska bića.
Najvidljiviji primjer bio bi slučaj sijamskih blizanaca koji dijele isti mozak, kaže Kramer, ali i obični blizanci mogu dijeliti zajedničke organe bez da i to znaju. Tijekom ranog razvoja fetusa, stanice ponekad prelaze između blizanaca ili trojki s jednoga na drugog. Ono što se nekoć smatralo rijetkošću, danas je izneneđujuće čest slučaj.
Oko 8% ne-identičnih blizanaca i 21% trojki naprimjer imaju ne jednu, već dvije krvne grupe - jednu koju prouzvode vlastite stanice i drugu koju stvaraju strane stanice apsorbirane od blizanca. Radi se, drugim riječima, o himeri - fuziji dva tijela - a to se može dogoditi u većini organa, uključujući i mozak.
Himera mozak može imati ozbiljne posljedice. Na primjer, znamo da položaj različitih moždanih regija može biti ključno za njegovo funkcioniranje, ali prisutnost stranoga tijela, kojim upravljaju tuđi geni, može potpuno poremetiti delikatnu moždanu arhitekturu.
Ovo bi moglo objasniti zašto su blizanci češće lijevaci, jednostavna karakteristika koja se normalno odnosi na relativnu organizaciju desne i lijeve hemisfere. Moguće je da je himerizam poremetio ravnotežu.
Čak i ako mislite da nikada niste imali blizanca, postoje brojni drugi načini kako bi se u vama našle strane ljudske stanice. Moguće je da ste započeli kao dva fetusa u maternici, ali da su se blizanci spojili tijekom ranog razvoja. S obzirom da se to događa jako rano, stanice jednog fetusa budu inkorporirane u tkivo drugoga i naizgled se razvijaju normalno, ali ipak nose genetski zapis druge osobe.
Uvijek smo dvoje ljudi
"Izgledate kao jedna osoba, ali u sebi imate stanice druge osobe. U biti, uvijek ste bili dvoje ljudi", kaže Kramer. U jednom ekstremnom slučaju, žena se iznenadila kada su joj rekli da ona nije biološka majka svoje dvije kćeri. Isto tako i stanice starijeg brata ili sestre mogu ostati u tijelu majke te se kasnije spojiti s vama.
Bez obzira na način na koji se to dogodi, tkivo drugog ljudskog bića može rezultirati neobičnim razvojem mozga, kaže Lee Nelson sa Washingtonskog sveučilišta. Ona trenutno provjerava mogu li stanice same majke biti implantirane u bebin mozak. "Razlika u količini, tipu stanica, ili kada su tijekom razvoja fetusa strane stanice uzete može rezultirati raznim abnormalnostima", kaže Nelson.
Nelson je otkrila da čak i kao odrasla osoba niste imuni na invaziju tuđih ljudskih stanica. Prije par godina istraživala je uzorke ljudskoga mozga s kolegom Williamom Chanom sa Sveučilišta Alberta u Edmontonu. U mozgovima žena su tražili tragove Y-kromosoma. U oko 63% slučajeva pronađene su i muške stanice. Ne samo da smo našli mušku DNK u ženskim mozgovima, već je bila prisutna u brojnim dijelovima mozga", kaže Chan.
Drugim riječima, ženski su mozgovi bili prošarani muškim stanicama. Logičan je zaključak da su došle od beba. Nekako bi sinovljeve matične stanice pronašle put kroz posteljicu i završile u mozgu.
Ono što dodatno začuđuje je posljedica tog velikog broja muških stanica u ženskom mozgu, jer izgleda da to znatno smanjuje majčine šanse za obolijevanje od Alzheimera. Zašto, to je još uvijek misterija.
Neki znanstvenici se pitaju da li takav prijelaz stanica utječe i na majčino ponašanje tijekom poroda.
Dok naša međusobna kohabitacija možda naizgled ne predstavlja jak izazov raširenoj pretpostavci da su ljudi unitarne individue, prisutnost velikog broja, kao i široke raznolikosti takvih entiteta , kao i moć koju imaju nad nama, čini tu pretpostavku neodrživom.
Mi nismo organizmi već superorganizmi, i kako bi razumjeli naše ponašanje moramo razumjeti mrežu brojnih entiteta koji nastanjuju naše tijelo i vrše aktivnu interakciju s njim. Vrijeme je da promjenimo sam koncept koji imamo o sebi samima i da shvatimo kako jedna ljudska individua nije niti ljudska niti individua.
BBC/Danas.hr
