Chan-Moon Chung s južnokorejskog Sveučilišta Yonsei smislio je rješenje - beton koji se sam 'liječi'. Slično rješenje 2009. su godine osmislili stručnjaci s Tehnološkog sveučilišta Delft iz Nizozemske, koji su pokazali da je u beton prije izlijevanja moguće umiješati posebne bakterije koje ispuštaju kemikalije za zatvaranje pukotina. Međutim, te bakterije čuvaju beton zdravim samo dok su žive, a to je tek oko godinu dana.
Zaštitni vodootporni polimer
Chungovo rješenje više je orijentirano na kemikalije. On i njegovi kolege putem laboratorijskih su testova shvatili da miješanjem metakriloksipropilom prekinutog polidimetilsiloksana i benzoinskog izobutila u prisustvu sunčeve svjetlosti nastaje zaštitni vodootporni polimer koji se hvata za beton. Međutim, trebalo je pronaći rješenje da se osigura da te kemikalije budu sigurne i da ih se ispusti tek kad bude potrebno.
Južnokorejski znanstvenici to su učinili pakiranjem kemikalija u sićušne kapsule od uree i formaldehida. Testiranje je pokazalo da betonski blokovi s kapsulama upijaju manje vode - u 24 sata obični je beton upio 11,3 grama vode, beton s polimerom bez kapsula 3,9 grama, a beton s kapsulama samo 0,4 grama.
