Ova bi zanimljivost možda i bila simpatična, da nije potaknuta još jednim negativnim utjecajem čovjeka na morske ekosustave, piše portal biologija.com.hr.
Arktički kitovi su veliki kitovi iz sistematskog podreda usana koji se vrlo često zadržavaju blizu obale, gdje se dnevno prehrane s oko dvije tone planktona. Uz to spori su plivači (oko 8 km/h), imaju mnogo masnoće u tijelu, a nakon smrti ostaju plutati - sve su to izvrsni razlozi za njihov pretjerani izlov koji je započeo već u 10. stoljeću, da bi do 18. stoljeća ova vrsta ljudima, zbog premale brojnosti, već postala ekonomski nezanimljiva.
Danas se, prema podacima organizacije World Wide Fund For Nature (WWF), smatra da ih je ostalo još oko 300 do 350, s tim da se, unatoč opsežnim naporima posljednjih 70 godina, brojnost njihove populacije ni najmanje nije povećala.
Glasaju se zvukovima niske frekvencije, a danas se, kako bi ih se što bolje upoznalo i zaštitilo, najviše proučavaju upravo zbog kompleksnih komunikacijskih vještina. Naime, između ostaloga, kad su sami ili u procesu pridruživanja skupini, stvaraju tzv. kontaktne pozive. Takvi zvukovi započinju niskim, a završavaju visokim tonovima.
Rezultati studije objavljene u časopisu Biology Letters proizašli su iz istraživanja provedenog na temelju kratkoročnih modifikacija zvuka koji se prozvodi tijekom zvanja drugih članova skupine u različitim uvjetima buke u okolišu. arti-201004260176006 7 mužjaka i 7 ženki ukupno su proizveli 107 poziva, što je po jedinki od 2 do 18 glasanja. Analizom frekvencije i trajanja zova te njihovom usporedbom s razinom buke u okolišu (koja se uglavnom kretala oko 400 Hz i preklapala se s frekvencijom zova kitova), ustanovljeno je da kitovi povećavaju amplitudu (energiju) svog zova kako se povećava buka u okolišu, s tim da ne mijenjaju svoju frekvenciju, što je sada prvi put znanstveno zabilježeno.
"Činjenica da mogu mijenjati svoju vokalizaciju kako bi kompenzirali sve veću buku u okolišu sposobnost je koja je za komunikaciju kitova od ključne važnosti", izjavila je Susan Parks sa Sveučilišta Penn State, koja napominje kako najveći dio zabilježene buke proizvode komercijalna plovila u okruženju.
Promjenom obrazaca zova povećala bi se potrošnja energije, promijenilo značenje signala i informacije koju signal sadrži te povećao rizik od predatora. S povećanjem buke smanjuje se učinkovitost komunikacije u cilju hranjenja i parenja te raste stres pojedinih jedinki, dodaje.
"Tek ćemo morati istražiti mogu li i do kada kitovi održavati uspješnu komunikaciju unatoč porastu buke u okolišu. Naime, fizička granica maksimalnog zvuka koju životinja može proizvesti postoji i to je ono što nas najviše zabrinjava", pojašnjava Parks.
Prethodni članak:
arti-201006210185006
