Ogromne bombe koje su saveznici bacali iz svojih zrakoplova bile su dovoljno jake da oslabe ionizirani gornji sloj atmosfere, ionosferu, koja se nalazi na visini od 50 do 600km, i to iznad Ujedinjenog Kraljevstva koje je udaljeno 1.000km od nekih napada, piše Daily Mail.
Energija 300 udara munje
Stručnjaci koji su proučavali zapise iz tog doba otkrili su kako je svaki napad oslobađao energiju jačine najmanje 300 udara munje. "Sve do sada nije se znalo kakav je bio učinak tih bombi na zemljinu atmosferu", rekao je Chris Scott, profesor svemirske i i atmosferske fizike na Sveučilištu Reading. "Fascinantno je vidjeti kako su udari eksplozija koje su stvorili ljudi djelovale i na sam rub svemira."
Znanstvenici su došli do ovog otkrića kada su analizirali dnevne zapise postaje za radio istraživanja u Ditton Parku gdje se provodilo rutinsko mjerenje ionosfere od 1933. do 1996. godine, i koje predstavlja najdulji konstantni set mjerenja ionosfere na svijetu. "Svaki bombarderski napad oslobodio je energiju snage najmanje 300 udara munje", rekao je Scott. "Snaga je bila tolika da nam je omogućila odrediti kako događaji na površini Zemlje mogu djelovati i na ionosferu."
Znanstvenici su proučavali zapise reakcija ionosfere u vrijeme 152 velika saveznička zračna napada po Europi te su otkrili kako bi se koncentracija elektrona znatno smanjila zbog udarnih valova prouzročenih detonacijama bombi uz zemljinu površinu. To je zagrijalo gornju atmosferu, te pojačalo gubitak ionizacije.
Udar 'Grand Slama'
Pictured are 22,000lb Medium Capacity high-explosive deep penetration bombs (Bomber Command code "Grand Slam"). One is being manoeuvred onto a trolley by crane in the bomb dump at Woodhall Spa, Lincolnshire, for an evening raid by 617 Squadron on the railway bridge at Nienburg, Germany, on 22 March 1945.
Twenty aircraft took part in the raid and the target was destroyed.
The Grand Slam was used by RAF Bomber Command against strategic targets during the Second World War.
Known officially as the Bomb, Medium Capacity, 22,000 lb, it was a scaled-up version of the Tallboy bomb and closer to the original size that the bombs' inventor, Barnes Wallis, had envisaged when he first developed his earthquake bomb idea. It was also nicknamed "Ten ton Tess".
It remained the most powerful non-atomic aerial bomb used in combat until 2017, when a US GBU-43/B MOAB was used in a 2017 attack against ISIL forces in Afghanistan.
*Some of these images have had some dodging and burning done and have been retouched to remove detritus and dust and scratch marks only*
Detaljni zapisi savezničkih napada otkrivaju kako su njihovi četveromotorni bombarderi redovito nosili znatno veće bombe nego što su to mogli njihovi dvomotorni njemački suparnici. To se posebno odnosi na 'Grand Slam' bombu koja je težila punih 10 tona.
Znanstvenici koriste ovo otkriće kako bi bolje razumjeli kako prirodne sile na tlu, poput udara munja, vulkanskih erupcija i potresa, djeluju na gornju atmosferu Zemlje.
"Posade zrakoplova koji su sudjelovali u bombardiranjima javljali su kako su njihove letjelice oštećene usadnim valovima bombi, iako su bili iznad preporučene visine", kaže profesor Patrick Major, posvjesničar sa Sveučilišta Reding i suautor studije.
Stanovništvo koje bi preživjelo bombardiranje prisjeća se kako bi ih udari eksplozija redovito bacali u zrak, dok bi okviri prozora i vrati isto često bili izbačeni. "Čak su kolale i glasine da ako oko lica omotate mokri ručnik to bi vas u skloništu moglo spasiti da vam pluća ne kolabiraju uslijed udarnog vala, koji ubija svoje žrtve bez ijedne vanjske ozlijede", rekao je Major.
"Snaga tih napada bila je bez presedana, te je omogućila znanstvenicima mogućnost mjerenja kakav utjecaj imaju takvi događaji na dijelove atmosfere stotine kilometara iznad nas, uz razaranje koje su proizveli na tlu."