Istraživanje koje je proveo NCAR sugerira kako ima istine u prijedlogu Stevena Chua, američkog ministra energetike, da bi bojanje krovova kuća u bijelo moglo pomoći u borbi protiv klimatskih promjena, prenosi portal znanost.com.
Ali znanstveni tim, vođen znanstvenicima sa NCAR-a (National Center for Atmospheric Research), upozorava da postoje mnoge prepreke između koncepta i praktične primjene ideje. "Naše istraživanje demonstrira da bijeli krovovi, bar u teoriji, mogu biti efikasna metoda smanjivanja temperature u urbanim sredinama", kaže NCAR-ov znanstvenik Keith Oleson, vodeći autor studije. "Treba još provjeriti da li je bojanje krovova u bijelo uopće izvedivo, ali za sada ideja potiče na daljnja istraživanja." Studija će ove zime biti objavljena u Geophysical Research Letters.
Gradovi su posebno osjetljivi na klimatske promjene zbog toga što su inače topliji od okolnih ruralnih područja. Asfaltne ceste, katranski pokrivači na krovovima i druge umjetne površine apsorbiraju sunčevu energiju, stvarajući efekt urbanog otoka vrućine koji u prosjeku može podići temperaturu od 1 do 3 stupnja Celzijusa ili više u usporedbi sa ruralnim područjima. Bijeli krovovi bi reflektirali dio sunčeve energije i tako spustili temperature. Stvar funkcionira po istom principu po kojem je ugodnije nositi bijelu majicu za vrijeme toplog dana nego što je nositi crnu, piše portal znanost.com.
Tijekom studije korišten je novi računalni model za simuliranje količine solarne energije koja je apsorbirana ili reflektirana urbanim površinama. Simulacije na računalu su pokazale da je moguće smanjiti temperature za 33 posto ukoliko bi se krovovi kuća u gradovima obojili u bijelo. Efekt hlađenja bi bio posebno izražen tijekom dana i posebice ljeti. Autori naglašavaju kako njihova istraživanja treba gledati sa hipotetskog stajališta. U stvarnom svijetu, efekt hlađenja bi vjerojatno bio nešto slabiji zbog toga što bi prašina i vremenski uvjeti postepeno uzrokovali tamnjenje bijele boje a dijelovi krovova bi ostali neobojeni zbog raznih otvora na samim krovovima.
Bijeli krovovi bi imali efekt hlađenja i unutar samih zgrada. To bi rezultiralo, ovisno o lokalnoj klimi, u promjeni količine energije korištene za grijanje i hlađenje, što bi imalo posljedice na vanjsku temperaturu i potrošnju fosilnih goriva koja je povezana sa globalnim zatopljenjem. Efekti bi mogli biti općenito različite prirode ovisno o godišnjim dobima i općenito o lokalnoj klimi. Stvari nisu tako jednostavne kakve se čine na prvi pogled, može se zaključiti iz Olesonovih riječi.
Istraživanje je pokazalo kako bi neki gradovi imali veće koristi od drugih po pitanju bojanja krovova. Sve bi ovisilo o faktorima kao što su gustoća i konstrukcija krovova. Gradovi koji imaju veći broj krovova bi imali veće efekte, a bojanje onih konstrukcija koje dopuštaju da prođe puno topline u unutrašnjost bi bili manje djelotvorno. Jednako tako, bijeli krovovi bi imali jači efekt u toplijim područjima.
Iako se s modelom nije uspjelo gledati na pojedine gradove, pokazalo se ipak da su promjene u temperaturama u velikim metropolama moguće. Zona New Yorka, na primjer, bi se ohladila u ljetnim popodnevima skoro za jedan Celzijev stupanj. Za sada model koji su koristili znanstvenici nije u stanju replicirati arhitekturu i dizajn specifičnih gradova, prema tome istraživači su stvorili apstrakcije gradova koje su koristili u modelu. Oleson i kolege imaju namjeru nastaviti poboljšavati model kako bi bili u stanju doprinijeti dodatnim informacijama koje bi mogli koristiti političari zabrinuti za zaštitu urbanih sredina od visokih temperatura, prenosi portal znanost.com.
