Od nesretnih posljedica putovanja u okolinu koja je izrazito antiljudski raspoložena do zemaljskih proizvoda koji ne funkcioniraju kako treba u svemiru, postoje mnogi detalji svemirskih putovanja koje sigurno niste očekivali.
Evo deset neobičnih činjenica o putovanju u svemir.
10. Što s mrtvacima u svemiru?
NASA nema nikakvih konkretnih planova što će biti s tijelima astronauta koji umru u svemiru. Svemirska agencija zapravo uopće ne očekuje da će itko gore umrijeti tako da astronaute ni ne trenira što raditi u slučaju da im kolega premine.
Jedna mogućnost je izbacivanje tijela u svemir. No to bi bilo nezakonito jer Ujedinjeni Narodi izričito zabranjuju bacanje bilo kakvog otpada, uključujući i trupla, u svemir iz straha da se ne sudare s drugim letjelicama ili da ne kontaminiraju druga nebeska tijela.
Druga mogućnost je pospremiti tijelo unutar svemirskog broda te ga sahraniti nakon povratka na Zemlju. No, to bi ugrozilo zdravlje i živote drugih astronauta.
NASA trenutno surađuje s pogrebničkom tvrtkom Promessa na razvoju vreće po imenu 'Body back'. Radi se o vrsti vreće za spavanje u kojoj bi tijelo bilo hermetički zatvoreno i pričvršćeno za vanjsku oplatu letjelice, gdje bi bilo izloženo ekstremnim hladnoćama svemira. Tijelo se u toj vreći zaledi, vibracija ga razbije, te se na kraju raspadne u sitne fine čestice dok letjelica putuje kroz svemir.
9. Astronauti piju reciklirani urin
Pristup svježoj vodi predstavlja veliki problem u svemiru. Zato američki astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) dobivaju većinu vode recikliranjem, pomoću Sustava za povrat vode kojeg je NASA uvela 2009. Radi se sustavu koji vraća gotovo svu vodu koju astronauti izgube tijekom dana znojenjem i mokrenjem. Američki astronauti ne recikliraju samo svoju mokraću, već i mokraću ruskih kozmonauta, jer su Rusi jednostavno odbili reciklirati svoju mokraću.
8. Gubitak mišićne i koštane mase
Mikrogravitacija u svemiru uzrokuje prerano starenje astronauta. Koža im stari brže, postaje suha i tanka i sklona svrbežu. Kao da to nije dovoljno, kosti i mišići im također slabe. Astronauti gube jedan posto mišićne mase i čak dva posto koštane mase za svaki mjesec proveden u svemiru.
Čak ni arterije astronauta nisu pošteđene. One postaju kruće, što bi se očekivalo vidjeti kod ljudi koji su 20-30 godina stariji. Zbog toga su astronauti posebno ugroženi od bolesti srca i moždanog udara. Još nije otkriven lijek za prerano starenje, ali ga astronauti mogu usporiti ako vježbaju po dva sata svaki dan.
7. Svemirska putovanja i neplodnost
Postoje spekulacije kako dugotrajne svemirske misije čine astronaute neplodnima. U jednom eksperimentu štakori mužjaci proveli su šest mjeseci u umjetno stvorenom bestežinskom stanju. Posljedice su bile smanjeni testisi i izuzetno nizak broj spermija, zbog čega su praktički postali neplodni.
Ženke su imale još goru sudbinu kad su zatvorene u beztežinsko stanje. Jajnici su im prestali raditi nakon 15 dana. Do trenutka kad su vraćene u normalno okruženje, gen odgovoran za proizvodnju estrogena zakržljao je, dok su stanice koje su proizvodile jajašca odmrle.
Svemirska putovanja povezuju se i s gubitkom libida. U jednom eksperimentu je dvoje muških i petero ženskih miševa poslano u svemir ali su se odbili pariti. No s druge strane, poznati su slučajevi kada su astronauti oplodili svoje supruge svega nekoliko dana nakon povratka iz svemira.
Sličan je slučaj i s astronautkinjama, koje su isto tako zatrudnjele brzo nakon povratka iz svemirskih misija, iako je kod njih bio veći postotak spontanih pobačaja. Učinci svemirskih letova na razmnožavanja i dalje nisu najjasniji, a teško da ćemo ih i saznati tako skoro. Nasa je, naime, odbila prijedloge o brojanju spermija astronauta zbog zaštite privatnosti,
6. Svemirska bolest
Unatoč napretku u svemirskoj tehnologiji, svemirska bolest i dalje predstavlja jedan od najvećih problema NASA-i. Više od polovice astronauta poslanih u svemir iskusili su mučninu, povraćanje i opću nelagodu, što su sve simptomi svemirske bolesti, zvane i sindrom svemirske prilagodbe. Jedan astronaut, Jake Garn, počeo je pokazivati simptome čak i prije nego što je napustio Zemlju. Kada se vratio, više nije bio u stanju ni hodati pravilno.
Garnovo je iskustvo sa svemirskom bolesti bilo toliko jako da je njegovo ime postalo neformalna mjerna jedinica za bolest. Astronauti tako mogu ocijenjivati svoje simptome kao 'jedan garn', dva garna', tri garna', i tako dalje.
5. Svi astronauti nose pelene
NASA je napravila jedan previd kada je dizajnirala prvo svemirsko odijelo. Izgleda da su znanstvenici zaboravili da će astronauti morati s vremenom i mokriti dok se nalaze u odijelu.
Posljedica tog previda bila je da je astronaut Alan Shepard, prvi Amerikanac u svemiru, morao mokriti u svoje svemirsko odijelo. No i to se dogodilo tek nakon dugog odgađanja, jer su se znanstvenici bojali da bi mokraća mogla dovesti do kratkog spoja električnih komponenti odijela.
Kako bi se spriječili slični scenariji u budućim misijama, NASA je smislila uređaj koji izgleda poput kondoma, a kojeg astronauti nose dok su u svemiru. Iz očitih razloga, ovaj je uređaj postao problem kada su se u 70-tima i žene pridružile putovanjima u svemir, pa je NASA smislila sustav za odstranjivanje urina i fekalija po imenu DACT (Disposable Absorption Containment Trunk). DACT s koristili astronauti oba spola iako je bio dizajniran za žene.
Godine 1988. DACT je zamijenjen MAG-om (Maximum Absorbency Garment), a radi se o manje-više pelenama za odrasle, koje su modificirane da izgledaju kao kratke hlače. Svaki astronaut dobije tri MAG-a za svaku misiju. Jednan nose dok idu u svemir, jedan im je za povratak a treći im je rezervni.
4. Masturbacija i nije tako loša ideja
Kod astronauta uvijek postoji rizik da dobiju genitourinarne bolesti u svemiru. Muškarci lakše dobiju prostatitis, dok je kod žena povećan rizik od infekcije urinarnog trakta. Između 1981. i 1998., 23 od 508 astronauta patilo je od genitourinarnih problema.
Iako se ne radi o velikom postotku, to nije mala stvar i može dovesti do prekida misije, kao što se dogodilo kosmonautu Vladimiru Vasjutinu koji se morano vratiti nakon dva, od planiranih šest, mjeseci provedenih u svemirskoj postaji Saljut 7 zbog prostatitisa koji je prouzročio groznicu, mučnine i jake bolove pri mokrenju.
Stručnjaci kažu kako bi prostatitis mogao biti jedna od posljedica smanjenog ejakuliranja, zbog čega se u prostati nakupljaju bakterije koje uzrokuju upalu.
3. Nema hitnih službi
NASA nema sofisticiranu medicinsku opremu na svojim letjelicama, pa čak ni na ISS-u. Ima samo lijekove i najosnovniju opremu koja sačinjava prvu pomoć. To znači da astronauti ne mogu dobiti medicinski tretman osim za najosnovnije boljke.
Ako kojim slučajem astronaut teško oboli mora biti poslan natrag na Zemlju. NASA ima dogovor s ruskom svemirskom agencijim Roskosmos za hitno lansiranje raketa Sojuz kako bi povratili bolesne astronaute s ISS-a. Ova akcija bi koštala stotine milijuna dolara, a teško bolestan astronaut možda ne bi niti preživio let.
2. Lijekovi su manje učinkoviti u svemiru
Većina lijekova koje imaju na raspolaganju nisu jednako učinkoviti kao i na Zemlji. Tijekom jedne studije znanstvenici su provjerili osam pribora za prvu pomoć s 35 različitih lijekova, uključujući sredstva za spavanje i antibiotike. Četiri pribora poslana su na ISS a četiri su spremljena u posebnu komoru u NASA-inom Svemirskom centru Johnson u Hustonu.
Nakon 28 mjeseci, otkriveno je kako su lijekovi poslani na ISS manje učinkoviti od onih držanih u svemirskom centru. Znanstvenici vjeruju kako je gubitak učinkovitosti posljedica vibracija i zračenja kojima su lijekovi izloženi tijekom boravka u svemiru. NASA trenutno radi rješava ovaj problem tako što mijenja lijekove na ISS-u svakih šest mjeseci. U budućnosti planira poboljšati pakiranje, kao i sastojke korištene u proizvodnji lijekova poslanih u svemir.
1. Trovanje ugljikovim dioksidom
ISS sadrži nadprosječno visoku koncentraciju ugljikovog dioksida. Dok je na Zemlji ona oko 0.3 mm Hg, na ISS-u može doseći i 6 mm Hg. Neželjene posljedice toga su glavobolja, iritacija i problemi sa spavanjem, koji su postali uobičajena pojava među astronautima.
Za razliku od Zemlje, gdje se CO2 kojeg ljudi izdišu disperzira u zraku, na svemirskoj postaji on stvara oblak iznad njihovih glava. ISS je dobio posebne ventilatore čiji je zadatak disperzirati te oblake. Na taj je način situacija nešto poboljšana, ali još je daleko od preporučene.
