Igranje rukom Abela Xaviera i "zlatni gol" s bijele točke Zinedinea Zidanea još su jednom dokazali da sport može imati dva lica, jedno okrutno i nepravedno, drugo slavljeničko. "Portugalska zlatna generacija" ponovila je
neuspjeh iz 1984., kada su Francuzi u međusobnom okršaju također slavili nakon produžetaka. Tada je bilo 3:2 za "galske pijetlove", a nakon "tragedije u Bruxellesu" Portugal nastavlja crni niz, dugih 25 godina nije uspio poraziti Francusku. U posljednjem portugalskom slavlju u međusobnim dvobojima kao igrač sudjelovao je i Humberto Coelho, nakon "gubljenja rata" od strane Lemerrea sada već bivši izbornik Portugalaca. Francuzi su od početka turnira poručivali "zanima nas samo zlato, sve drugo bit će neuspjeh". Nakon "ruleta" na bivšem Heyselu, na korak su do velikog i nikad od nikoga dosegnutog cilja, uzastopnog osvajanja svjetske i europske titule. Jedino je pobjednička generacija "Elfa" iz 1974. tako snažno "pomela" konkurenciju, no Nijemci su tada to učinili obrnutim redom.
Coelho je krenuo oprezno, samo s jednom "špicom", Nunom Gomesom. Figu je pripala zadaća prodiranja po lijevoj, a Sergiu Conceicauu po desnoj strani. Lemerre je na klupi za pričuve ostavio Djorkaeffa i Dugarrya, u prvi plan gurnuo Petita i Anelku. Francuzi su slavili i prije izlaska na travnjak. Didier Deschamps u dresu "Les Bleusa" zabilježio je rekordni stoti nastup, a "najdraži ćelavac", Fabien Barthez, navršio je 29 godina.
Prva prava prilika na utakmici donijela je portugalsko slavlje i erupciju među "Torcidom verde". Slabo Deschampovo građenje u 19.minuti iskoristio je Nuno Gomes. Prigrabio je loptu i iz okreta je poslao kraj desne vratnice statičnog Bartheza. Francusku mreža bila je načeta.
U teškom i tvrdom prvom poluvremenu, koje je obilježio četvrti pogodak Nuna Gomesa na EURU, do odmora su nešto pokušavali Zidane, Figo i Anelka, no sve je to, osim nešto opasnijeg udarca "Zizoua" u 45.minuti, bilo jalovo.
Francuzi su izjednačili u 51.minuti. Portugalci su signalizirali zaleđe, no Anelka se s lijeve strane, nakon proigravanja Vieire, sjurio prema portugalskim vratima i dodao po zemlji za drugog tamnoputog napadača "tricolora". Henry je nakon dolaska iz drugog plana smjestio loptu u desni donji kut Baiaine mreže.
U 60.minuti glavom je zaprijetio Marcel Desailly, a zatim je krenula ziheraška igra i "šahovsko" nadmudrivanje na travnjaku. Utihnule tribine donekle je probudio sjajan udarac Petita u 77.minuti, kada je na sjajan šut dugokosog Francuza Baia odgovorio još bravuroznijom paradom. Pet minuta prije Lemerre je Anelku zamijenio Sylvainom Wiltordom, a novinari su se našalili kako je strateg "tricolora" povjerovao predviđanjima francuskih astrologa, koji su prognozirali pobjedu Francuske 2:1, a Wiltorda kao strijelca odlučujućeg gola. No tamnoputi napadač nije bio ključem prevage. Lemerre je potom uveo i Piresa, Francuska je zaigrala s tri napadača, no ta se računica "tricolorima" zamalo osvetila u posljednjoj minuti susreta. U jednom od brzih kontranapada Portugal je izborio slobodan udarac s desne strane. Figo je pronašao glavu Abela Xaviera, no njegov udarac "refleksom mačke" skida Barthez. Već tada portugalski su novinari "žutog" Portugalca označili polutragičarem, čovjekom koji je mogao poslati kući "bahate Francuze". No tada nisu znali da će sve "podebljati" u 117 minuti, s rukom na krivom mjestu u krivo vrijeme. . .
Produžeci su donijeli otvorenu igru, prekid uspavanke na travnjaku. Najprije je Blanc u 97.minuti glavom zaprijetio Baiai, no i izvukao deblji kraj u jakom sudaru. Tri minute poslije s ruba kaznenog prostora iz trka je zaprijetio Joao Pinto, no lopta je prošla pokraj lijeve vratnice.
A onda je u 117.minuti došao krah svih portugalskih nada.
Baia je zaustavio Trezeguetovu prijetnju, na odbijenu loptu s desne strane natrčao je i pucao Wiltord, a Abel Xavier "obranio" udarac koji je išao ravno u desnu vratnicu. Benkoe ruku nije vidio, tek na intervenciju pomoćnika iz Slovačke, Igora Sramke, pokazao je na bijelu točku. Krenule su tada salve uvreda, pljuvački, nagurivanja i udaranja.
Luis Figo demonstrativno je skinuo dres i krenuo prema svlačionici, pozivajući svoje suigrače na napuštanje travnjaka. No Zidane je Baiau poslao u lijevu, a loptu u desnu stranu mreže pred svim sudionicima.
Portugalcima se potom smrknulo pred očima. Utučeni,ali gnjevni krenuli su prema Benkoeu i Sramki. U sramnim, a ipak razumljivim reakcijama, nisu birali riječi i geste. Benkoe je pokazao dva crvena kartona, Nunu Gomesu i još uvijek neidentificiranom portugalskom reprezentativcu. Jedna velika utakmica, sudar "najboljeg što latinski nogomet može ponuditi", "sraz nogometnih umjetnika i romantičara", završio je na taj način žučnim scenama, "obojan" sportskom tragedijom. No jedanaesterac je postojao, pravila nogometne igre su jasna, a Sramkina intervencija samo je zaživljavanje dugo najavljivane ideje o novoj ulozi pomoćnih sudaca. Portugalska zlatna generacija, koja je EURO doživljavala kao vrhunac dvanaestogodišnjeg zajedničkog igranja, ostala je pred vratima finala, a "tricolori" su pred ostvarenjem velikog i povijesnog poduhvata. Još samo preostaje svirati Marseljezu i nakon finala u Rotterdamu. . .
Stadion Kralja Baudouina. Gledatelja: 48 000. Sudac: Guenter Benkoe (Austrija). Strijelci: 0:1 - Nuno Gomes (19), 1:1 - Henry (51), 2:1 - Zidane (117-11m).
FRANCUSKA: Barthez, Thuram, Blanc, Desailly, Lizarazu, Vieira, Deschamps, Zidane, Petit (Pires 87), Henry (Trezeguet 105), Anelka (Wilford 72).
PORTUGAL: Baia, Abel Xavier, Fernando Couto, Jorge
Costa, Dimas (Rui Jorge 91), Sergio Conceicao,
Vidigal (Paulo Bento 61), Rui Costa (Joao Pinto 78),
Costinha, Luis Figo, Nuno Gomes.
Sudac: Guenter Benko (Austrija).
