Prvi čovjek liječničkog sindikata Ivica Babić šef je odsjeka za plućne bolesti u virovitičkoj općoj bolnici. Ondje je lani zaradio 306 tisuća kuna, dok je u prvoj polovini ove godine mjesečno primao između 28 i 36 tisuća kuna. Babić kaže - sve po zakonu. Stručnjaka poput njega u bolnici nedostaje, pa je primjerice samo u srpnju nagomilao 520 radnih sati.
Dok se liječnici žale da su im plaće novim kolektivnim ugovorom
pale i do 30 posto - ministarstvo zdravlja tvrdi: odjelni
liječnik specijalist s desetgodišnjim stažem, s plaćom od oko 9
tisuća kuna i dalje zarađuje do 50 posto više od drugih
visokoobrazovanih kolega iz javnog sektora -poručnika, profesora,
kriminalista ili psihologa. Babić kaže - liječnici se školuju
mnogo dulje, nedostaje ih, a u prosjek su uračunati i dodaci - pa
usporedba ne stoji.
Neki stručnjaci upozoravaju da problem zdravstvenog sustava nije
u visini primanja, nego u pojedinačnim razlikama u odrađenom
poslu.
"To su kruške I krumpiri, zajednički nazivnik samo prvo slovo", tvrdi Ivica Babić.
Pomoću brojnih pripravnosti i dežurstava, odnosno prekovremenih
sati oko čijeg se obračuna liječnici i sestre sada spore s
ministarstvom, Ivica Babić je ostvario pozamašan dohodak. Pita
se, koja je razlika između dežuranja kod kuće i one na
odjelu.
To pravilo, kaže vrijedi za sve male bolnice, čiji odjeli inače
ne bi opstali, jer u javnom sektoru nedostaje 4500 specijalista.
