Tomislav Tomašević je presjekao višednevne glasine i nagađanja o ratovanju u Upravi Zagrebačkog holdinga tako da je odrezao dvoje glavnih, onih s kojima je sve počelo. Nikola Vuković i Ante Samodol su razriješeni s dužnosti, a Tomašević nije htio ulaziti u detalje, i naglašavao je da ne želi da se to pretvori u "ping pong" informacijama - da on kaže jedno, a onda Vuković i Samodol uzvraćaju. I tako u beskonačnost. No, moglo je to biti i drugačije, bez ping ponga, ali mnogo jasnije: mogli su zajednički nastupiti, Tomašević i smijenjeni dvojac zajedno su mogli stati pred novinare i odgovoriti na sva moguća otvorena pitanja. Ali nisu, ostali su - skriveni do kraja.
Tako se zapravo dogodila rijetko viđena situacija. U lipnju 2021. godine Tomašević je razriješio Bandićevu upravu Zagrebačkog holdinga i imenovao Nikolu Vukovića i Antu Samodola da hitno preuzmu upravljanje Holdingom, a nešto više od tri mjeseca kasnije oni su razriješeni, a da zapravo nikada nisu nastupili pred javnošću, ni pojedinačno, niti zajednički, nisu imali niti jednu press konferenciju, nikada nisu predstavili ni strategiju mogućeg popravljanja Holdinga, niti konačni cilj.
Tajanstveni i skriveni od javnosti
Bili su i ostali jedno tajanstveno klupko o kojem su se uglavnom ispredale legende i konstruirale kojekakve glasine. Prema jednoj, Nikola Vuković, menadžer koji je svojedobno radio u Holdingu i razišao se s Milanom Bandićem i Slobodanom Ljubičićem - kao jednim od ključnih vladara Holdinga - uspostavio je kontakt s Tomislavom Tomaševićem još u fazi kada je Možemo tek smjerao preuzeti vlast i Vuković je ostavio na Tomaševića izniman dojam, jer je poznavao Holding iznutra i imao je ideje kako ga spasiti, kako popraviti najveće probleme. Tomašević je zbog toga inzistirao da Vuković što prije preuzme Holding, a Vuković je pak inzistirao da je njegov uvjet da zajedno s njim dođe i Ante Samodol, kao financijaš u kojeg je Vuković imao iznimno povjerenje.
Dio ljudi iz tima Možemo odmah je, međutim, imalo ozbiljne rezerve prema Anti Samodolu. Zato jer se znalo da ima kratki fitilj, da teško funkcionira u timu. Ali Vuković je inzistirao na Samodolu i ubrzo su preuzeli upravljanje Holdingom.
No, iako se očekivalo da će sve postati transparentno i jednostavno dostupno javnosti, to se u slučaju Holdinga nije događalo. Upravljanje Vukovića i Samodola ostalo je prekriveno velom posvemašnje tajnosti. Sve informacije iz Holdinga, kao kakav glasnogovornik, prenosio je na tjednoj presici gradonačelnik osobno. Uzroci tog modela ostali su, zapravo, i dalje nejasni. Je li Tomašević zabranio Vukoviću da nastupa u javnosti, kako tvrde neki kritičari njegovog rada ili je točno da je Vuković tražio razdoblje mira i poštedu od medija? Izglednije je ipak ono drugo.
Zašto bi gradonačelnik sam od sebe odlučio primati na sebe cjelokupnu komunikaciju o svemu iz Holdinga, pa i udarce zbog odluka iz Holdinga? Nije li izglednije da je on poštivao zahtjev iskusnog menadžera koji je pristao preuzeti Holding? Kako bilo, rezultat takvog modela je, nažalost, posvemašnja nejasnoća: što su i kako oni zapravo radili u tom svojevrsnom tajnom labaratoriju? Što su bile odluke voditelja podružnica, je li se tim Bandićevim voditeljima i njihovim mrežama dalo da rade po svom ili su se tražili neki drugi standardi? Koje metode su pri tome koristili? Jesu li u kukolju pokušali probrati "normalne" i stvoriti mrežu profesionalaca koji bi bili nositelji preobrazbe Holdinga?
Sve to ostaje prilično nejasno, osim ako Vuković i Samodol sada nakon tri mjeseca uporne šutnje ne progovore i ne krenu objašnjavati što su i kako smjerali. Ali s obzirom da ih čekaju otpremine, tri puta po tri bruto plaće, izgledno je da će uslijediti nastavak šutnje, garniran tek neslužbenim informacijama i tračevima.
Tri mjeseca bez razgradnje starog modela
Jer unatoč svoj toj šutnji i zatvorenosti dvojca prema medijima činjenice i informacije koje su dopirale iz Holdinga u protekla tri mjeseca ukazivale su na to da Nikola Vuković i Ante Samodol zapravo nisu pokrenuli dublji proces transformacije Holdinga. Oni su se prikopčali na već postojeći model, ali nije se dao nazrijeti znak da su htjeli odlučno promijeniti taj model. Bilo je vidiljivo da oni Zagrebački holding uzimaju kao nekakav zadani mehanizma, tijelo u kojem će ključna promjena biti to što su oni na čelu zapovjedne piramide. Golema direkcija Holdinga, s hrpom savjetnika od kojih se u Bandićevo vrijeme znalo da mnogi niti ne moraju fizički dolaziti u ured - nije srezana. Oni su, također, nastavili raditi sa starim voditeljima podružnica pod normalno, nije zabilježeno da je bilo tko od njih suspendiran ili opomenut ili slično - pa ni u slučajevima podružnica u kojima su zabilježeni ozbilji propusti.
Je li netko, primjerice, odgovarao za manevar preseljenja Patrika Šegote iz Gradskih groblja u Zagrebparking? Nije. Prijave protiv voditelja Zagrebačkih cesta, Dragana Perića, o čemu je pisao Net.hr proslijeđene su DORH-u, a gospodin Perić je nastavio voditi Zagrebačke ceste jednako kao što je to radio u Bandićevo vrijeme. Nije zabilježeno ni da je itko iz Čistoće odgovarao za sve one probleme s otpadom. Moglo se tek saznati da je voditelj Čistoće, Jure Leko, provodio godišnji koristeći službeni automobil kao da ništa nije bilo. A i voditelj Vodovoda i odvodnje, Marin Galijot, koji je nakon puknuća cijevi u Selskoj zablistao tezom o Božjem grijehu, dočekao je natječaj za novog voditelja posve neokrznut.
Zna se također da su Nikola Vuković i Ante Samodol pod normalno tražili od zaposlenika koji su htjeli upozoriti na probleme da se obrate Jošku Moriću, bivšem djelatniku MUP-a koji je u Bandićevo vrijeme zaposlen u Holdingu na mjesto šefa osiguranja, ali je nakon nekoliko uzastopnih pljački 2017. godine smijenjen i raspoređen na savjetničko mjesto, te je novu vlast dočekao i kao predsjednik Povjerljivog odbora, tijela kojem bi se radnici trebali "povjeravati" i računati na rješavanje problema iz radnog okruženja. Problem je, međutim, da je Joško Morić "povjerljivo" svjedočio svemu što se zbivalo u Zagrebačkom holdingu pod Anom Stojić Deban, da nije poznato da je zapazio ikakve nepravilnosti, a sada je trebao pomagati radnicima koji imaju problema s gardom s kojom je on tako besprijekorno surađivao.
Retro model okupljanja 'svoje ekipe'
Gledano izvana, stjecao se dojam da tandem Vuković-Samodol smjera voditi Holding po onom retro modelu još iz vremena Slobodana Ljubičića-Kikaša: okupljanjem "svoje ekipe", pri čemu ih ponekad nisu zanimali ni eventualni grijesi pripadnika stare ekipe. Ili prevedeno, jedni dečki protiv drugih. Naši, lojalni, protiv "drugih". Nazire se da je to bio problem i iz ovog što govori Tomašević kada kaže da su teško surađivali s novoizabranih članovima Uprave i članovima Nadzornog odbora. Po svemu sudeći, dvojac Vuković-Samodol nije bio sklon timskom radu, odnosno, dočekali su nove članove uprave kao - drugotne, kao one kojima će oni komandirati.
Vuković i Samodol imalu su svakako veliku prednost kao osobe s iskustvom rada u starom Zagrebačkom holdingu, jer su imali sliku iznutra, no to je, po svemu sudeći, bilo i njihovo svojevrsno prokletstvo: činjenica da su mnogi s kojima su radili nekoć sada krstarili gradom i hvalili se da su oni sada sigurni jer su - bili dobri s njima. Također, nije nikada izrečeno što bi to oni mijenjali od svega onoga što su vidjeli iznutra. I to jest šteta. Ovako je ispalo da bi oni zadržali tu staru golemu strukturu velike netransparentne Bandićeve megatvrtke, samo bi je malo prepakirali uz pomoć "svojih ljudi".
Ostaje, dakako, nejasno jesu li samo oni bili ti koji su kočili ozbiljnu i odlučnu racionalizaciju, posebno u direkciji, odnosno u tzv. "korporativnim servisima", i jesu li možda imali viziju ugradnje antikorupcijskih mehanizama - ali je nisu uspjeli realizirati. Sada se, po svemu sudeći iz njihovog "tabora", pušta da je Tomašević bio taj koji je kočio ozbiljnije rezanje tijela Holdinga jer se bojao tužbi, da ih je on na neki način silio da rade u tim uvjetima tajnovitosti s gomilom bandićevaca s golemim plaćama.
Ante Samodol morao je otići iz Holdinga nakon još uvijek ne potpuno razjašnjenog sukoba s Tomaševićem
Hoće li Novaković biti transparentniji?
No, sve će ubrzo postati jasnije. Ako se Zagrebački holding s novim predsjednikom uprave, Ivanom Novakovićem, menadžerom bez iskustva u zakulisnim igrama iz strukture majstora kalibra Kikaš, odlučnije otvori, ako Novaković bude spreman preuzeti odgovornost i pred javnošću, ako uslijede odlučniji rezovi i izbor novih nekompromitiranih voditelja podružnica - onda će i Tomislav Tomašević iz ovog neobičnog obračuna s ljudima koje je sam izabrao - izaći ojačan. Ako pak Zagrebački holding nastavi po starom modelu, golem, trom, tajanstven i netransparentan, opterećen dvorskim spletkama više nego provjetravanjem kadrova i procesa, biti će to i ozbiljan udarac za Tomislava Tomaševića.
Sve to što je ostalo iza Milana Bandića, Ane Stojić Deban i cijelog tima operativaca u Holdingu nesumnjivo je jedna od najtežih klopki za tim Možemo. Ne samo da je taj monstrum od tvrtke rastao, nego je i dalje ostalo monstruozno mnogo onih koji se grozničavo bore da sve nezdravo opstane. Tu je i prespor DORH i neučinkoviti zakoni. Ali sve to je tim Možemo morao znati još prije preuzimanja vlasti. Prva njihova postava nije uspjela, ili je možda ipak uspjela barem početi rješavati najveće probleme, ali Tomašević očito razumije da nema puno vremena za mudrijanje i jednostavno - nudi tim broj dva.
On je ovim svojim potezom zapravo napravio još jedan neočekivan iskorak za hrvatsku političku scenu. Umjesto da je pokušao skrivati pod tepih i krpati očito poremećene odnose, odlučio je napraviti odlučan rez. Birajući između Nikole Vukovića i Ante Samodola i novih ljudi u Upravi predvođenih Ivanom Novakovićem, te članova Nadzornog odbora - on se odlučio za drugu kombinaciju. I to je jasno i javno pokazao. Tako je preuzeo i odgovornost. No, ako se posklizne i s tom drugom kombinacijom, posljedice neće biti samo bolne za Zagrebački holding i Zagreb, nego i za njegov politički put.
