Dvadeset godina nakon što je izgubio ljubav svog života, Sean Vatcher stoji ispred zgrade u Mostaru u kojoj je, tada, njegov život izgubio smisao. Britanac je u Bosnu i Hercegovinu došao kao ratni fotograf. Amerikanka Collete došla je kao volonterka. Bila je to ljubav na prvi pogled.
"Od prve noći koju smo proveli zajedno više se nismo razdvajali sljedećih mjesec i pol koliko smo bili ovdje", prijeća se Sean.
Jednog dana otišli su do Mostara. Bio je to, kaže Sean, sablasno miran ratni dan. Popeli su se na vrh mostarske zgrade. Sean je fotografirao, Collete je kroz prozor gledala uništeni grad. To je bilo zadnje što je vidjela u životu.
"Granata ili snajperski metak, nisam siguran, proletio je između mene i Collete i ekplodirao u zidu iza nas", priča Sean.
Ljubav njegovog života umrla je na putu prema bolnici. On danas, 20 godina kasnije, stoji ispred te iste zgrade, u parku koji izgleda isto kao i tog, najtužnijeg dana u njegovu životu.
"Collete je došla ovdje pomagati svima, bez obzira na to na kojoj su strani bili, osobito djeci. Zato njoj u čast želim da igralište puno dječjeg smijeha, nadam se, bude nešto po čemu ćemo je pamtiti", kazao je Sean.
Do sada je prikupio 4 tisuće funti. Treba mu još toliko da 27. rujna, na 20. obljetnicu njezine smrti otvori obnovljeni park. Kroz godinu dvije, planira i preseliti u Mostar. To su, kaže, on i Collete planirali odavno. Sad više ne planira. Na pragu pedesete još uvijek misli samo na nju. Za novu ljubav jednostavno nije bilo mjesta.
"Svi koje znam bi to voljeli. Svi kažu da to što se dogodilo Collete nosim u sebi već 20 godina. Čak i krivnju. Ali, vrijeme je da to pustim. Nadam se da će mi u tome pomoći ovaj memorijalni park, da nastavim sa svojim životom. Bilo bi lijepo voljeti ponovno, kada bih mogao naći nekoga koga ću voljeti kao što sam volio Collete", rekao je Sean.
Oko njih se događala smrt. Njima se dogodila ljubav. Ona prava bajkovita koja, na žalost ipak nije doživjela svoj happy end.
