Ne tako davno svaki malo veći auto-proizvođač uništio bi do 100 automobila udarajući njima u kojekakve prepreke kako bi isprobao svoje sigurnosne mjere. Danas umjesto pravih automobila, zidova i gumenih lutki auto industrija uvodi kompjuterske simulacije.
Inženjeri, ergonomi i dizajneri sjede u malom kućnom kinu s 3D naočalama na glavi i pažljivo prate na projekcijskoj površini digitalne auto modele kako udaraju u virtualni zid. I to u bilo kojoj veličini, rezoluciji i brzini koja nadilazi čak i najbolje high-speed kamere. Posebna pogodnost koju ističu stručnjaci jest pregled unutrašnjosti automobila, budući da jednim običnim klikom miša možete obrisati svaki suvišni vanjski detalj koji vam smeta.
No, nisu sve varijante ispitivanja sigurnosti provedive na digitalan način, tako da se katkada mora uništiti i pravi auto. Na kraju se postavlja pitanja koliko je taj postupak uistinu isplativ budući da znamo da jedan takav test košta i do 10 tisuća njemačkih maraka, a broj potrebnih sati da se on izvede je 80.
No, u usporedbi s dobivenim rezultatima, memoriranim podacima koji će se moći iskoristiti i u drugim istraživanjima i tako pridonijeti boljoj sigurnosti vozača virtualni crash test se ipak isplati.
Profesor Bharat Balasubramanian, direktor centra za razvoj u Mercedes-Benzu, uspoređuje digitalne auto crash-testove s e-commercom i kaže da se prvi rezultati financijske prirode u oba područja mogu očekivati tek nakon dvije do tri godine.
