Plovidba je dio četveromjesečne akcije posvećene sjećanju na 4,825 km dug Erikssonov put koji će završiti idućeg mjeseca u luci New Yorka, a ponovno je otvorila raspravu o tome gdje su se prvi Europljani naselili u Sjevernoj Americi.

Mnogi povjesničari vjeruju da su Eriksson i njegovi Vikinzi isplovili s Islanda i doplovili do Sjeverne Amerike oko 1000 n.e., daleko prije Kristofora Kolumba i njegovog "otkrića" 1492.

Ne zna se samo kamo su prvo doplovili. L'Anse aux Meadows na Newfoundlandu mjesto je jedina poznatog vikinškog logora koji je iskopan 1960. Ipak, neki vjeruju da golemo kamenje na Cape Codu i vikinški zapisi o zanimljivom riječnom toku u smjeru istok-zapad ukazuju da je Eriksson osnovao naselje u zaljevu Waquoit u Massachussettsu.

Einar Benediktsson, bivši ambasador Islanda u SAD-u, koji je dočekao mornare u bostonskoj luci, smatra da su Vikinzi bili vještimoreplovci te da su vjerojatno stigli mnogo dalje na jug od Newfoundlanda.

Eriksson je naselje nazvao Vinland po vinovoj lozi koja tamo uspijeva. Budući je grožđe lakše naći na jugu kontinenta, to doprinosi teoriji o južnom smještaju naselja.

No, posadu više zanima kada su točno Vikinzi stigli do Amerike. - Nije važno gdje je bio Vinland, na Cape Codu ili u Newfoundlandu, mi smo tamo bili prvi - kaže Gunnar Marel Eggertson, iozravni potomak Vikinga Erikssona i kapetan broda Islendingur, 22,5 m duge vjerne replike starog vikinškog broda Gokstada iz 9. stoljeća. Dakako, s jednom velikom razlikom: umjesto 70 članova posade, brod ima snažan motor.

Uplovljavljanjem u New York Islendingur će 5. listopada otvoriti izložbu Instituta Smithsonian "Vikinzi: sjevernoatlantska saga"