Život u Janjevu nikada nije bio lak pa tako ni sada. Janjevci su nevjerojatno žilavi i izdržljivi što zapravo nije ni čudno nakon svega što su prošli od 14. stoljeća. Ono što je danas bilo predivno i što je ovaj dan učinilo predivnim je to što, bez obzira, što u Janjevu ima samo 160 Hrvata, ima jako puno djece te je i sam predsjednik bio iznenađen kada su ga djeca dočekala.
RTL-ov reporter Boris Mišević razgovarao je don Matejom Palićem, župnikom u Janjevu.
Što vam je rekao predsjednik kada je došao, je li zadovoljan onim što je vidio?
Je, iako mu je ovo bio drugi put na Kosovu, prvi put u Janjevu i u našem susretu osjećao se slobodno, spontano i na naše zadovoljstvo jako pozitivno jer sve ga je to dirnulo, ali nije znao da je baš ovakva situacija. I to što rekli da smo jaki i žilavi, ja sam mu to potvrdio inače ovdje ne bi opstali.
Mnogi su ratovi i previranja prošla, a mi smo ipak ostali svoj na svome i uvijek smo gajili tu nacionalnu svijest i vjeru.To je uglavnom radila Crkva. Tako je i danas, ti ljudi dijele i dobro i zlo, i zdravlja i bolest te sve životne nedaće nastojimo zajedno proživjeti. Pokušavam ih rabiti, pogotovo u ove dane kada smo se spremali za Božić i da duhovno proživimo sve to bez obzira što je izvana i teško i nesigurno i da nam je najradosnija vijest da se Isus rodio.
Kakvi su odnosi s Albancima i Srbima s obzirom na situaciju na Kosovu?
Mogu reći da je to stoljećima tako i da smo uvijek mi bili ti koji su uvijek balansirali i bili miroljubivi. Mi smo i prije rata i sada živimo sa Srbima. Na srpskom je i škola i zdravstvo. I jedni i drugi nas respektiraju i ja se osobno, ali ni drugi, ne mogu žaliti. Krećemo se i trgujemo najnormalnije. Jedino je problem što su se u mjestu bile pojavile grupe kriminalaca i pljačkaša koje su malo poremetile taj mir.
Jeste riješili taj problem?
Jesmo zahvaljujući visokim posjetama koje su iz naše politike i Vlade iz Hrvatske. Ove godine smo imali čak pet posjeta. Bio nam je prvo predstojnik Ureda za Hrvate izvan domovine pa nam je bio gospodin Radman, ministar vanjskih poslova koji nam je dao dodatnu injekciju i pomoć.
Pažnja svakako nije mala i velika je briga za nas. Bio nam je i premijer i ministar Banožić i sada predsjednik Milanović. Svima njima smo iznijeli svoje probleme i mislim da će sada i Vlada Kosova, ali i lokalne vlasti to čuti i ne oglušiti se ponovo, nego nešto učiniti da se poboljšaju uvjeti života. Mi svakako imamo kontakt sa Zagrebom, skoro svi imamo dokumente i nije nam problem komunicirati s Hrvatskom. Naši Janjevci su uvijek spremni pomoći. Jedini je problem što mi ovdje egzistencijalno možemo opstati uz pomoć donacija iz Hrvatske, međutim problem je infrastruktura i ta sigurnost koju napominjem i mislimo da će se to popraviti u novoj godini.
U Janjevu iseljavanje je snažno. Prije nekih dvadeset godina u Janjevu ih je bilo 600, a danas ih je samo 160, ali Hrvati su Janjevu od 14. stoljeća tako da će sigurno opstati i dalje.
