Predsjednik Zoran Milanović u srijedu je sudjelovao na svečanosti dodjele činova i prijema u djelatnu vojnu službu 17. i 18. naraštaja kadeta, 17. naraštaja Temeljne časničke izobrazbe Zdravstvene službe i 12. naraštaja Temeljne časničke izobrazbe Zdravstvene službe - vojni specijalisti Hrvatskog vojnog učilišta "dr. Franjo Tuđman".
Milanović je tom prilikom održao i prigodan govor. Pričao je o opremljenosti Hrvatske vojske, ali i NATO savezu. Poručio je da male zemlje ovise o drugim savezima koje sklapaju: "O savezima koje sklapaju, o obavezama koje preuzimaju, o tome koliko su racionalne i hladne u prosudbi svojih mogućnosti i obaveza. Tako je Hrvatska odabrala NATO savez. Tome sam posvetio prve godine, intenzivne godine svoje diplomatske službe. Znam što je to. I to je dobro i to je za Hrvatsku jedini put. Međutim, moramo biti svjesni, moramo stalno propitivati, bez da gubimo ljudsku i savezničku lojalnost, koja mora biti konstanta, ali moramo stalno gledati stvari oko sebe", kazao je Milanović.
'Govorio je Stjepan Radić'
U svojem govoru je iskoristio i poslovicu koju je, kako kaže, govorio Stjepan Radić. "Govorio je Stjepan Radić, jednu od dobronamjernih poslovica, kad je rekao, 'kad se veliki tuku, mali idu pod stol'. Da, namjera je jasna što je tim htio reći. Naravno, ne idu pod stol, pod stol idu pijanci i kukavice. Dakle, makneš se od stola, gledaš što se zbiva. Tako i države koje misle o sebi, i zadržavaju neprijeporno, neupitno pravo da zadnje odlučuju o svojim potezima i da zadnje odlučuju, da se njih pita što će i kako će u određenim situacijama. To pravo koje Hrvatskoj nitko ne može i neće oduzeti i ona ga je zadržala, bezuvjetno. Zvao se to suverenizam ili zdrava pamet", kazao je predsjednik.
“Mi smo ovih dana dosta slušali o preustroju Hrvatske vojske. Dobro je da smo slušali, dobro je i da se radi. Međutim, moramo konstatirati da u ovom trenutku, kada je svijet nesiguran, nejasan, mutan, kada se stvari odvijaju pred nama, a ta filmska vrpca malo staje pa se vraća natrag pa zastaje, da mi živimo u svijetu i u savezu u kojem je oprema strahovito skupa. Nezamislivo skupa, prokleto skupa, neobjašnjivo skupa. Da su to ekstremni iznosi koji se danas traže i dobivaju iz određenih borbenih sustava i da je to realnost. I da si upućen na vrlo ograničen broj dobavljača, a svog nemaš. I da je mantra, odnosno diktum o 2 posto BDP-a za obranu samo računovodstvena stavka.
Jer za tih dva posto ili milijardu, milijardu i pol eura, možeš kupiti tisuću tenkova, a može biti da možeš kupiti dva para cipela ili jednu pušku, repetirku. To je ključna stvar. Koje sposobnosti i koja moć, na kraju krajeva, tehnološka i kinetička se tim novcem može kupiti. U svijetu u kojem borbeni zrakoplovi, koji jesu napredniji nego prije 80 godina, i to bitno, ali ne baš toliko napredniji i toliko neranjiviji da koštaju 100 milijuna dolara po komadu. Nekad ih se radilo 15 dnevno. Padali su, uništavali Njemačke i druge gradove. Da tenk košta 25 milijuna eura. Taj tenk, jedino što bi trebao letjeti, da bi to bila realna cijena tog tenka, ali ona jest realna, i taj novac je realan, pitanje je samo od koga ima i u kojem iznosu. Ne možemo si priuštiti sve ono što bismo htjeli i nećemo nikad moći u takvim uvjetima, ali trebamo biti, reći ću, proračunati u nekim stvarima i sebični i vrlo dobro promisliti prije svake odluke jer one su dugoročne. Brod koji se gradi, daj Bože da se završe ove koji se grade, da se porinu i da plove, i oni koji trebaju doći, se grade s vrlo, vrlo promišljenom kalkulacijom koju sposobnost dobivaš, koliko to košta, jesi li ga u stanju održavati, i tako sve ostalo”, istaknuo je predsjednik.
Dotakuno se i vojnog roka. "Naša pričuva je sastavljena od ljudi koji, ispostavilo se, stare. Svake godine imaju godinu više, a ne godinu manje. I tako su u prosjeku došli do dobi od skoro 50 godina. To nije pričuva. Bez ljudi, bez vojnika, nema vojske. To se najbolje vidi danas u Ukrajini. Tehnologija može do određene mjere, ali ako je ima i druga strana, sve se svodi na vojnika, na postrojbu i na ljude koji se u realnim uvjetima, u realnom vremenu, na terenu bore i ginu", rekao je Milanović.
"Jer bez pričuve Rafalei, Leopardi, to sve skupa ima puno manje smisla. To ne može biti politička ni stranačka tema, to je tema za sljedećih 20 godina. Jer oni koji sada prođu dril bit će upotrebljivi, da tako grubo kažem, sljedećih 20 godina. Bez toga nećemo imati kopnenu vojsku. Bez toga treba tražiti rješenje, a ono postoji ako se želi razgovarati", dodao je predsjednik.
Kako je Milanović pao s vozila
U tom kontekstu, mi se nismo mogli a ne prisjetiti 2013. godine, kada je Milanović, tada kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske, u društvu ministra obrane Ante Kotromanovića oko 10.30 sati doživio nezgodu tijekom posjeta vojarni ''Pukovnik Predrag Matanović" u Petrinji.
Naime, razgledavajući oklopno vozilo BOV ''Patria" AMV, umjesto da s vozila siđe izlazeći na predviđenom mjestu, pogrešno je procijenio visinu i pokušao skočiti te pritom pao. Vrlo brzo je ustao uz pomoć generala Drage Lovrića, otresao prašinu s odjeće i nastavio s protokolom kao da se ništa nije dogodilo. "To je život, čovjek pada i podiže se. Pravio sam se važan, no ne osjećam nikakve posljedice", našalio se.
POGLEDAJTE VIDEO: Milanović tresnuo na pod:
