Naime, na ambalažama mlijeka pišu hranjive vrijednosti, proizvođač i njegovi podaci, ali ne i - zemlja podrijetla.
"Vi ne znate je li taj proizvođač to mlijeko kupio u Kini, pa ga je uvezao u Hrvatsku. Ne znate je li ga kupio u Italiji, pa uvezao u Hrvatsku. Znači, vi iz te deklaracije to ne vidite. I to je problem", ističe za Dnevnik.hrDijana Kladar, predsjednica Razvojne organizacije za zaštitu potrošača.
Zdravko Barać, ravnatelj Hrvatske poljoprivredne agencije, kaže da Hrvatska poštuje europsku uredbu o informiranju potrošača prema kojoj nije propisano da je obvezno naznačiti zemlju podrijetla.
No, u udruzi potrošača žele strože propise.
"Ako je ono iz Italije, ja želim da mi piše da je to mlijeko iz Italije. Ako je ono izvan EU-a, onda želim da mi piše da je izvan EU-a i da to nije mlijeko hrvatskog mljekara", kaže Kladar.
Proizvođač mlijeka Kristijan Pandek ističe da je interes za domaćim mlijekom porastao nakon slučajeva zaraze salmonelom. On na svojoj farmi dnevno proizvede do 3000 litara mlijeka, a dio prodaje na mljekomatima.
"I naši potrošači se žele uvjeriti odakle je to mlijeko koje oni konzumiraju i tko ga proizvodi", kaže Pandek.
Europarlamentarka Biljana Borzan ističe - mnogi drugi proizvodi su zakonima mnogo strože regulirani, ali ne i mlijeko.
"Svaka država članica može dodatno postrožiti europske propise ako smatra da njihovi građani to žele", ističe Borzan.
