'To je bilo nešto strašno, ja ne morem opisat taj zločin', riječi su preživjelog očevica koji je svjedočio strahotama koje su uslijedile nakon oslobođenja potpapučkih sela zapadne Slavonije 13. prosinca 1991. godine.
Bježeći od hrvatskih snaga članovi četničkog pokreta, jedinice Belih orlova i plaćeni teroristi iz Srbije, masakrirali su nedužne starce i žene u njihovim domovima i pred kućnim pragovima. Najviše je Hrvata pobijeno u Mijokoviću, Humu i Voćinu gdje je u zrak dignuta crkva koja je zločincima služila kao skladište.
Zločin u selima oko Slatine
U vrijeme kada je cijela Hrvatska s nestrpljenjem čekala priznanje neovisnosti i kada je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u Poslanici mira što ju je uputio glavnom tajniku UN-a i državnicima svijeta molio da se žurno upute mirovne snage u Hrvatsku kako bi se spriječilo daljnje krvoproliće, pripadnici Hrvatske vojske pronašli su 45 tijela. Za zločin u selima oko Slatine do danas nitko nije odgovarao, piše HRT.
Operacija Vihor
Tih se dana u Hrvatskoj potiho prepričavao još jedan tragičan događaj. Naime, u želji da oslobodi Banovinu Hrvatska je vojska prešla rijeku Kupu. Prvoga dana napad je uspio i stvoren je mostobran između sela Gračanica i Stankovaca. Sljedećega dana 13. prosinca 1991. pobunjeni Srbi krenuli su u protunapad. Zbog nekoordiniranosti, neoobučenosti i neiskustva hrvatskih postrojbi i zapovjednika došlo je do neorganiziranog povlačenja. Neke pak postrojbe uopće nisu ušle u borbu.
Kako se povukla i inžinjerijska bojna, hrvatski tenkovi nisu mogli prijeći Kupu pa su ih uništile vlastite posade. Zbog malobrojnih čamaca mnogi su spas pokušali naći plivanjem. Izgubljeno je 8 tenkova i 2 oklopna vozila, a poginulo je 17 te ranjeno 19 hrvatskih vojnika, većinom iz 102. brigade koja je za neko vrijeme izbačena iz borbe. Slom operacije Vihor bio je velika pouka za pripremu budućih složenih borbenih operacija.