Škole će u ponedjeljak širom otvoriti vrata, štrajka neće biti, premda sidnikati u Banskim dvorima nisu dobili nikakvo obećanje o povećanju plaća. Ali su dobili obećanje da će se o tome pregovarati pa će idućih tjedan dana živjeti na tom obećanju.
A život učitelja i nastavnika stvarno je život na rubu. Njihove plaće gotovo su potpuno iste kao i njihovih kolega u Tanzaniji, Ugandi i Južnoafričkoj republici.
Nije ovo prvi put da se masovno na ulici pokazuje kako je obrazovanje - važna tema Zašto? Ne žele više biti najpotplaćenija javna služba.
"Kolika vam je plaća sad? Meni je osnovica 6000 kuna", kaže Željko Ledinščak, profesor tjelesnog odgoja, Zagreb.
"Koliko godina radite u školi? 11. Kolika vam je plaća? Malo preko 6000", dodaje Marica Kirin, profesorica poznavanja robe, Sisak.
"Osnovica plaće je 5400, profesora, visoka stručna sprema, 16 godina staža", nastavlja Anastazija Komjenović, profesorica hrvatskog jezika, Kravarsko.
"Moja plaća, pa dobro ja imam staža i mentor sam pa nešto preko 6 tisuća kuna, 6 i pol s putnim troškovima. Koliko staža imate? 17 godina", kaže Saša Cebunac, profesor povijesti, Virovitica.
"Razmišljam i o odlasku iz školstva jer ne vidim budućnost"
Treba li još primjera? Među 1500 profesora i učitelja ima ih na pretek.
"Osnovica mi je isto 5400, a s dodacima je oko 6 i nešto, 6600", govori Luka Huzjak, OŠ Kravarsko, profesor njemačkog jezika.
"S 35 godina staža - 6890 neto", dodaje Ljiljana, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, Zagreb.
"Imam bodove na radni staž jer imam 36 godina radnog staža pa je moja plaća 7, 7 i pol", kaže Irena Koraj, profesorica stručnih predmeta u srednjoj školi za medicinske sestre Vinogradska.
Iz škole u Brdovcu posljednjih godina otkaz su davale spremačice, tajnice, osobe zaposlene u referadi, ali sad su već zbog plaće počeli odlaziti I profesori.
"15 godina staža, plaća mi je nešto više od 6 tisuća kuna", kaže Kristijan Žeželj, profesor geografije, Brdovec.
"Sad radim već 11 godina u kontinuitetu, plaća se nije povećala, ostala je otprilike ista kao i prije, samo su nam smanjili putne troškove, razmišljam i o odlasku iz školstva jer ne vidim budućnost", iskreno će Lea Jambrek Topić, profesorica njemačkog jezika.
A kako je tek onima kojima taj koeficijent od 1,325 oblikuje plaću bez mogućnosti dodataka jer ne mogu biti savjetnici, mentori,..
"Naša čistačica jedva skupi 3000 kuna u školi, a u ministarstvu ima 4, 4 i po tisuće. A to se odnosi i na drugo osoblje jer mi danas ne prosvjedujemo samo zbog sebe nego i zbog drugog osoblja", govori Jerko Župa, profesor vjeronauka, Split.
Traže rast koeficijenta i povećanje plaće za 6 posto
Zato jasno i bez pregovora traže rast koeficijenta i povećanje plaće za 6 posto.
"Poručujemo predsjedniku Vlade da više ne pristajemo na to da nema novca. Poručujemo predsjedniku Vlade sada je vrijeme za nas. I mi smo glasači'', poručio je Branimir Mihalinec, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama.
Samo nekoliko metara ispod prozora predsjednika Vlade pitali su - ako mislite da je obrazovanje skupo, koliko mislite da će koštati vaša glupost?
2 posto koje su prosvjetari dali kad je Vladi trebalo, dobivaju nazad; ali - novh obećanja nema.
"Mi moramo naći kvalitetno rješenje da učenicima osiguramo najbolje obrazovanje", odgovara ministrica obrazovanja Blaženka Divjak.
Vlada će za 10 dana odgovoriti pristaju li na ovaj zahtjev.
"Ja razumijem odgovornost, značaj rada učitelja profesora za hrvatsku budućnost i za hrvatsku djecu, za činjenicu da ako nemamo kvalitetan obrazovni sustav ne možemo biti kompetitivan ekonomski akter ni kao pojedinci ni kao društvo ni kao država. Dakle tu uopće nema dileme. Idemo u susret onoliko koliko možemo", poručio je predsjednik Vlade Andrej Plenković.
A kad premijer kaže da razumije odgovornost, sigurno misli na to što su ovo lica ljudi koji bi trebali svemu naučiti - našu djecu koje ima - sve manje.
145 godina ove škole u Vrbovskom odlazi u povijest. 112 godina ove u Lukovdolu, također. Emi su pradjed, djed I tata ovdje učili pisati, a sada mijenja školu jer bi ostala sama.
"Znali smo mi prije kad je počeo moj 3. razred, znali smo da će se škola zatvoriti. Je li ti to bilo malo tužno? Pa meni je bilo čak, ali ne znam za druge", kaže nam Ema Žagar iz Lukovdola.
Od 12 područnih škola koje su ove godine zatvorene jer nemaju učenike, najgora je situacija u primorsko goranskoj županiji - minus 3.
"Ove škole su ostatak nekih danih vremena kad smo imali daleko veći broj učenika u njima", govori Anton Burić, ravnatelj osnovne škole Ivan Goran Kovačić, Vrbovsko.
Klinci računaju - više učenika na jednom mjestu – više prijatelja.
"Bi li bio tužan da u cijeloj školi sjedi samo vas troje? Da, bio bi tužan jako jer bi onda imao samo 2 prijatelja", kaže nam Karlo Kolarić, učenik 4.razreda OŠ Ivan Goran Kovačić, Vrbovsko.
Ali situacija izgleda ovako - 137 škola nema niti jednog prvašića, niti jednog. Ni jedan nastavnik zbog toga još nije postao tehnološki višak, ali u Hrvatskoj je i dalje više od 2 000 škola. Koje sve od ponedjeljka kreću s obrazovnom reformom, a ovi je ljudi moraju - iznijeti na svojim leđima.
Omjer učenika i nastavnika 1:9
Ne samo da je broj učitelja ostao isti nego ih ima 6 tisuća više nego prije dvadeset godina. A u isto vrijeme, učenika u osnovnim školama je skoro 100 tisuća manje.
I što se dogodilo? Omjer učenika i nastavnika je sa 1:15, koliki je bio 2000 godine, pao na samo 1:9 koliko iznosi danas.
1:15 imaju inače Njemačka, Francuska, Irska tako da je 2000 Hrvatska bar po tome bila u njihovom rangu.
Odnos nastavnika i učenika od 1:9 imaju samo ultrabogate europske zemlje poput Luksemburga, Norveške i eto, Hrvatske. Hrvatska se dakle ponaša kao da je bogata kao Luksemburg, a plaće naših učitelja su kao u Tanzaniji i to doslovce. Drugim riječima, da se broj nastavnika u osnovnom školstvu prilagodi potrebama, na istoj sumi novaca ti bi ljudi mogli imati plaću veću, ne za pet posto za koliko se sad bore, nego najmanje dvadeset pet posto.
