Rine Apsari iz Indonezije doselila se u Hrvatsku prije tri godine iz Indonezije. Radi kao čistačica apartmana i zadovoljna je životom u Zagrebu. "Najveća je razlika to što su ljudi ovdje pristojniji i ljubazniji i ne gledaju boju kože. I ovdje je lagano raditi", kaže za RTL Direkt, javlja Danas.hr.
Zadovoljna je i plaćom. Radi dva posla, na prvom zaradi između 700 i 800 eura mjesečno. Bila bi bolje plaćena da tečno govori hrvatski pa upravo radi na tome kako bi mogla promijeniti posao.
Sunil je stigao iz Nepala. Najprije je radio u Osijeku, a sada u Zagrebu čeka produljenje radne dozvole. Prije dolaska, nije znao gotovo ništa o Hrvatskoj.
"Hrvatsku sam pronašao na Googleu. Vidio sam da je ovdje mir i da je zemlja razvijena i neki prijatelji koji su već bili ovdje su mi rekli da je Hrvatska najbolja", kaže Sunil, kojem bi se ovdje uskoro trebao pridružiti i brat.
Na jednu stvar se teško naviknuti
Za život u Zagrebu kaže da je lijep, jedino mu nedostaje obitelj - žena i dvoje male djece koji su ostali u Nepalu. Većinu od 700 eura koje zaradi šalje njima. Iako je zavolio Hrvatsku, kaže da se na jednu stvar nikako ne može naviknuti.
"Ne volim to što jako puno djevojčica i dječaka imaju cigarete u ustima. Mislim da to nije dobro. Svi ovdje puše, a u našoj kulturi cigarete i alkohol su zabranjeni", kaže Bama.
Surai je sushi šef iz Nepala. U Zagreb je došao nakon što je radio u Maleziji, Singapuru, Kataru i Saudijskoj Arabiji. Iako je majstor za pripremu sirove ribe, dobro mu ide i s pečenom. Radi u jednom zagrebačkom restoranu, zadovoljan je plaćom i kaže da ga svi poštuju.
"Sve ovisi o vašim kvalifikacijama, koliko znate raditi toliko vas cijene. Posao dobivate na temelju kvalifikacija i nije teško u Hrvatskoj za kvalificirane osobe", objašnjava Surai te dodaje da mu je, od svih zemalja u kojima je radio, u Hrvatskoj najljepše te da se tu osjeća i najsigurnije.
"Hrvatska je jako mirna i sigurna. Možemo sami hodati i danju i noću po cesti. Nema problema za nas, sigurni smo", smatra Surai. I on većinu zarade šalje obitelji u Nepal. Tvrtka za koju radi osigurala mu je smještaj i hranu, a nada se da će mu se s vremenom ovdje pridružiti i obitelj.
"Prijatelji iz Hrvatske su me pozvali na kavu, pitala sam zašto. Ali sad je to i moja kultura i ja pijem kavu! Zbog toga što živim ovdje sada barem pijem kapučino", kaže Apsari.
