Djelatnik Hitne pomoći koji je 21 sat radio na Ultri zaspao je za volanom. Udario je u automobil u kojem su bile žena i njezina osmogodišnja kći. Otac je zaboravio dijete u užarenom automobilu, profesionalni vozač kamiona iako je primio injekciju za smirenje, nastavlja voziti, taksist ne spava kako bi što više zaradio tijekom sezone… Sve su ovo nedavni primjeri koji su, na žalost, doveli do nečije smrti.
Uvijek je bilo neodgovornih pojedinaca, ali u posljednje vrijeme ovakvi su slučajevi sve češći. Je li briga za egzistenciju i vječita utrka s vremenom dovela do toga da je društvo sve nesigurnije?
Kako platiti stanarinu ili kredit, tko će i kada pokupiti djecu, tko će ih čuvati tijekom praznika, tko će napuniti hladnjak, izvesti psa... sve te misli svakodnevno muče većinu radno sposobnog stanovništva.
"Ljudi doista idu i preko granica vlastitih bioloških sposobnosti i mogućnosti", govori za RTL Danas sociolog Slaven Letica.
Posljedice takva života svakodnevno gleda psiholog Maleković. Velika je, kaže, količina informacija kojima su ljudi svakodnevno zatrpani putem društvenih mreža i interneta.
"Onda se ljudima miješa i privatno i poslovno, na neke stvari treba jako brzo odreagirati i tu dolazi do preopterećenja. I ljudi se zamisle. Neki put idu na posao, voze se, skrenu u drugom smjeru. Kad dođu k sebi, već je kasno. Nekakva nezgoda se dogodila", kaže nam psiholog Hrvoje Maleković.
Možemo si pomoći
Najviše vremena ljudima nedostaje upravo za njih same, za druženje i opuštanje, za obitelj... Svijet je teško usporiti, ali - stručnjaci kažu - možemo si pomoći.
"Ovdje imamo jedan takav program, ovaj vrt ovdje u kojem, u principu, pokušavamo pomoći ljudima da se prisjete da nekakve stvari trebaju vremena za neke procese. I kad ljudi sami sebi nameću nekakvu brzinu, da, u biti, sami sebi proizvode stres", govori Maleković.
Njegova starija kolegica Mirjana Krizmanić tvrdi da stanje nije alarmantno.
"Nije tako grozno da ljudi ne mogu živjeti. Pa što ako moraju cijeli dan raditi?! Pa u životu svatko mora raditi. Radiš, pa zaradiš mirovinu, pa ćeš živjeti onda u mirovini", smatra Krizmanić.
U nekim državama to zaista i jest tako. Kod nas, uglavnom nije.
Svi se sugovornici slažu da ljudi sami sebi postavljaju previsoke ciljeve i prevelika opterećenja te da bismo u materijalnim zahtjevima trebali biti - skromniji. Zadnji je trenutak da - usporimo.
